društveni obzori i ogledi

Abortus: Oduzimanje prava na život

Mlada žena prilazi govornici. Privlačnog je izgleda i puna pozitivne energije, ipak vidljivo je kako ima zdravstvenih problema (teško se kreće). Došla je ispričati svoju priču, i potaknuti promišljanje.

Gianna Jessen je preživjela pokušaj ubojstva, bila je stara sedam i pol mjeseci, koji je ostavio trajne posljedice na njezino zdravlje. Dogodilo se to kada je bila najranjivija, iako je trebala biti najzaštićenija, u utrobi biološke majke. Ona je bila nezrela za odgoj djeteta, ali zrela za “igru” sa svojim, isto tako neodgovornim, partnerom. Liječnik je predložio inducirani pobačaj ubrizgavanjem smrtonosne tekućine. Dijete se trebala polako, ali sigurno gušiti i trovati, u smrtonosnom koktelu, te mrtvo roditi u roku od dvadeset četiri sata. No, nešto je krenulo neplaniranim putem, pobačaj nije uspio, a dijete je rođeno i predano na posvojenje…

Pobačaj kao problem

Svjetske su statistike strašne! Godišnje se izvrši 42 milijuna pobačaja, od čega je pola učinjeno nestručnim putem što, u većini slučajeva, dovodi do teških posljedica za žene. Zbog nestručnog obavljanja pobačaja svake godine oko 5 milijuna žena ostaju invalidi. Postoji direktna povezanost sa visinom kulture i obrazovanja te pobačaja. Vrlo nisku stopu pobačaja imaju zemlja kao što su Nizozemska i Belgija, a vrlo veliku Rusija i Vijetnam.

Broj se pobačaja u Hrvatskoj smanjuje, a to je ohrabrujuća činjenica. Godine 2009. je evidentirano 10 417 pobačaja. Od toga je 4 450 bilo na osobni zahtjev, a ostalo su spontani te prekidi trudnoće zbog zdravstvenih razloga. Broj je pobačaja od 1990. do 2000. godine, na godišnjem nivou, pao sa 38 000 na 13 800. Prema postojećem zakonu u Hrvatskoj se smije izvršiti pobačaj u bolnici i bez odobrenja komisije za trudnoću, koja traje do 10 tjedana. Liječnici sa osjećajem za etiku imaju pravo na prigovor savjesti pa ih nitko ne može natjerati na izvršenje pobačaja. U službene statistike ne ulaze evidencije prikrivenih pobačaja, pa tako problem nije moguće u potpunosti sagledati, to znači da je konačan broj veći.

Postoji više načina kako se izvodi pobačaj, niti jedan od njih nije human, svi su krajnje odvratni i sadistički. Jedan, vrlo čest, koji se provodi odvija se na način da se nerođenom djetetu specijalno izrađenim klještima, drobi i kidaju dijelovi tijela, potom se ostatci usisavaju specijalnim strojem. Pri tome treba jasno istaknuti kako fetus vrlo rano počinje pokazivati karakteristike živoga bića, među koje ubrajamo i osjećaje.

Postoji više razloga zbog kojih se obavlja abortus. Najčešći je razlog neodgovorno ponašanje, kako žena tako muškaraca, koji nisu spremni preuzeti odgovornost za svoje postupke te se odgovorno ponašati u području intime. Ekonomski razlozi se često ističu kao čimbenik pobačaja, na to se često puta nadovezuje i želja za napredovanjem u karijeri pa se dijete vidi kao prepreka u ostvarivanju tog cilja. Povremeno se ističe incest i silovanje kao razlog kojim se pravdaju pobornici pobačaja, no činjenica je da su ove dvije devijacije otprilike 2 posto ukupnih razloga za pobačaj. Nerazvijena društva stigmatiziraju samohrane majke, pa je to često puta povod, a  jedan je od najbizarnijih razloga za pobačaj neprihvaćanje spola djeteta.

Pitanje je kontracepcije kompleksno i zahtjeva širu analizu. Svakako bi bilo potrebno istaknuti kako svaki oblik kontraceptivnog djelovanja, koji uništava zametak, u bilo kojoj etapi razvoja, ne može pronaći uporište kod onih koji etiku uključuju u ovaj problem. Upotreba se kondoma ne može svrstati u abortivno sredstvo, a korištenje istih ne bi se trebalo ograničavati jer su siguran (iako ne apsolutan) način sprječavanja širenje mnogih bolesti te su prihvatljiv oblik kontrole reprodukcije.

Odgovornost kao rješenje

Oduzeti pravo na život onomu tko ima potencijal postati čovjek moralno je neprihvatljivo. Manjina onih koji slove kao slabiji spol kada su u mogućnosti pokazati “snagu” čine to na najokrutniji način, pri tomu oduzimajući pravo na život najslabijima. Ne postoji niti jedan racionalan ni vjerski razlog, kojim bi se mogao odobriti i podržati ovaj čin, koji se odvija na najodvratniji način.

Ipak, ovomu pitanju ne treba pristupati senzacionalistički, nego pokušati sagledati problem iz različitih uglova. U tom se smislu ne treba zalagati za apsolutnu zabranu pobačaja, jer postoje slučajevi kada je nužan zbog zaštite života i zdravlja majke. No, uvijek iznova treba podsjećati na odgovorno ponašanje, jer je preuzimanje odgovornosti za ponašanje pokazatelj zrelosti uma i duha.

Pobačaj je jedan od najgorih oblika oduzimanja prava na život, provođenja nasilja i ograničavanja prava najslabijih. Zato ako se trudnoća dogodi, a nije ugrožen život majke, ne radi se o slučajevima zlostavljanja; oduzimanje je prava na život, zametku koji ima potencijal ostvariti ga, moralno neprihvatljivo.

Vratimo se na kraju djevojci sa početka priče. Gianna je uvjerena kako je njezin život dar, a ona postoji kako bi se borila za pravo na život najslabijih. Želi buditi svijest o važnosti i potrebi zaštite života nerođene djece. Život je dar od Boga, stoga je neprihvatljivo oduzeti pravo na život onomu tko ga ima potencijal ostvariti. Potrebno je stati u zaštitu najranjivije skupine društva, a to su djeca. Njihov “glas” dopire do prijestolja Božjega, a On nas poziva da stanemo u njihovu obranu! (B.B.)

© reformacija.net

Rasprava

Komentari su isključeni.

WEB PAGE TRANSLATOR

arhiva