društveni obzori i ogledi

Predivna planina povrh Zagreba

Kao okamenjeni medvjed sa glavom i nogama duboko u zemlji kojemu se ističe kralježnica prekrivena zelenim pokrivačem tako se proteže planina po kojoj su nekada tumarali medvjedi, a danas kroče planinari i posjetitelji.

Medvednica je planina koja se nalazi kod Zagreba, odjeljuje Zagorje od Prigorja, dugačka je 42 km, površine od 242 km2, a najviši je vrh Sljeme (1033 m). Ime se prvi put spominje 1142. g. u kraljevskoj darovnici Gradecu. Naziv  Sljeme se pojavljuje u kartama krajem 18.st. preuzeto od puka koji je tako nazivao vršni dio.

Do vrha se može doći: autom, tramvajem, žičarom, autobusom, i pješke. Puno je planinarskih staza na Medvednici, pedesetak ih je označeno kao planinarske staze. Uglavnom su dobro održavane i označene, a to se može zahvaliti vrijednim volonterima  planinarskih društava.

Medvednici se prilazi iz Zagreba, Prigorja i Zagorja. Zanimljivo je da se na njenoj zapadnoj strani nalazi, četvrta po dužini u Hrvatskoj, špilja Veternica. Do sada je istraženo 7128 m od kojih je prvih 350 m otvorena i uređeno za posjetitelje. Na toj je strani i slap Sopot visine 9 m, a kada obiluje oborinama pogled na njega je vrlo lijep.

Planina ima ponikve (porozni travnjaci na kojima se skupljaju vode koje idu u potoke), rudnike od kojih su oni grofova Zrinskih nedaleko PD Grafičar uređeni za posjetitelje, drugi zapušteni pr. Francuski, livade, šumske staze i proplanke.

Ima više lijepih i dobro održavanih planinarskih domova, ugostiteljskih objekata i hotela od kojih svakako treba istaknuti: Tomislavov dom, Snježnu kraljicu i Pansion Medvednica. Prvi je planinarski dom izgrađen 1878. g. Uglavnom su otvoreni vikendom neki i preko tjedna,  svakako bi trebalo posjetiti sljedeće: Glavicu (420m), Risnjak (724m), Grafičar (864m), Ivana Pačvanski na Puntijarki (957m), Runolist (830m) sa predivnim pogledom na Zagreb, Planinarsku kuća na Hunjki (877m) i Lipu (705m). Tijekom zime i kada ima snijega po vršnom se dijelu može  skijati, a tamo se odvija i Svjetski skijaški kup.

Planinarski put Medvednicom nosi markaciju 1 ili M, povezuje cijelu planinu te ističe njezine najzanimljivije dijelove. Ova je staza pogodna za one koji žele upoznati planinu pješačenjem. Dugačak je 40-tak km, može se proći za 16-20 sati hoda, a prolazi kroz 12 planinarskih kuća. Stazu održava PD Sljeme. Nakon što se skupi 16 pečata, u dnevnik Planinarski put Medvednicom, dobije se značka sa zasebnim brojem za svakog planinara koji ju je obišao. Do sada ih je dodjeljeno oko 4700 kom, od 1995. do 2007. svega 170-tak, što znači da je posljednjih godina porastao interes za planinarenje. Planinarski put Medvednicom počinje na zapadu, prema vršnom djelu, a završava na istoku. Prolazi kroz sljedeće kontrolne točke: Kameni svati, PD Glavici, Ponikve, slap Sopot, PD Risnjka, PD Grafičar, Kraljičin zdenac, Tomislavov dom, Sljeme, PD Runolist, PD Ivan Pačvanski, Hunjka, 500 Horvatovih stuba, lugarnica na Gorščici, PD Lipa i Vugorovec. Planinari i izletnici mogu obilaziti put redoslijedom kojim, kada i koliko žele. Nakon što se obiđu navedena mjesta može se reći da se poznaje planina, ipak ovo sigurno neće biti kraj, nego početak druženja s lijepim parkom prirode.

Nekoliko informacija o tome što je to planiranje i zašto je ono bitno. Planinarenje bi mogli definirati kao hobi koji uključuje različita područja djelovanja u svakodnevnom životu i pogled na svijet. Uključuje; uočavanje, otkrivanje i prepoznavanje ljepota prirodnog svijeta koji nas okružje te potiče na poštivanje i skrb prema okolini i ljudima. Uočavanje međusobne povezanosti prirode i čovjeka potiče na očuvanje okoliša te prihvaćanje drugih.

Kroz planinarenje se upoznaje priroda, te prepoznaje važnost među-odnosa čovjeka sa okolinom. To nije šport jer mu nije nakana natjecanje, iako se treba naprezati, znojiti i puno hodati. Pomaže u očuvanju i poboljšanju općeg zdravstvenog stanja. Ispravno je shvaćeno planinarenje poticaj na razvoj: humanosti, altruizma, i eko-svijesti.

Dr. Željko Poljak, doajen planinarstva u Hrvatskoj, u svojoj knjizi Hrvatske planine zaključuje: «U načelu, za planinarstvo mogu imati puno razumijevanja samo osobe bogatog duhovnog i intelektualnog života, no ipak, planinu svatko doživljava na svoj način, ovisno o životnom iskustvu, maštovitosti i svjetonazoru». (B.B.)

© reformacija.net

Oglasi

Rasprava

Komentari su isključeni.

arhiva