Integracija imigranata i multikulturalizam

U mnogim europskim zemljama već se dugo vremena vode rasprave o pitanjima imigranata. U Hrvatskoj je to pitanje gotovo nepoznanica, obzirom da je useljeničkog stanovništva relativno malo te samo s područja bivše Jugoslavije. Antiimigrantske politike postaju sve važniji nosioci platformi mnogih stranaka. Moglo bi se zaključiti kako imigracijska politika postaje temeljni izazov europske budućnosti, važniji od strateških izazova povećanja konkurentnosti i zaposlenosti.

S jedne strane, problemi imigracije stvaraju povode i bazu za jačanje ekstremista koji problem dodatno preuveličavaju zagovarajući općenito neprihvatljive stavove. S druge strane, snažni pobornici relativističkog multikulturalizma smatraju kako su sve kulture jednako vrijedne i zaslužuju jednako poštovanje u društvu. U sredini stoje umjereni konzervativci desne orijentacije oni koji su zabrinuti za slobodu i demokraciju jer bi prihvaćanje nekih kulturnih vrijednosnih sustava, ukoliko su suprotni demokraciji, moglo biti opasno za opstojnost zapadnjačkog poretka slobode. To nije odraz ksenofobije i rasizma koji su utemeljeni na vrednovanju ljudi prema njihovim biološkim datostima ili slobodi izbora. Suprotno od toga, to je odraz brige da se sloboda i dostojanstvo čovjeka zaštite kao temelji zapadne civilizacije.

Problemi multikulturalizma Nastavi čitati

Zašto vjerovati u Boga?

“Vjera daje sigurnost onomu čemu se nadamo, osvjedočenje o onom što ne vidimo. U njoj stari postigoše sjajno svjedočanstvo. Vjerom spoznajemo da je svijet Božjom riječju načinjen, tako da iz nevidljiva postade vidljivo.” Heb 11, 1 -3 “Poslije tih događaja dođe riječ Gospodnja Abramu u jednom viđenju ovako: « Ne boj se, Abrame ! Ja sam tvoj štit; tvoja plača bit će vrlo velika.» Abram odgovori: « Ah Gospodine, Bože, što mi možeš dati kad moram živjeti bez djece i Damaščanin Eliezer Bit će posjednik mojega imutka ?» I Abram nastavi: « Eto, nisi mi dao potomstva, i tako će moj domaći sluga biti moj baštinik. «Ali mu odmah riječ Gospodnja dođe ovako: « Ne će taj biti baštinik, nego onaj koji će izaći od tebe bit će tvoj baštinik.» Pa ga izvede van i reče mu: « Pogledaj na nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti !» I onda nastavi: «Toliko će biti tvojega potomstva. « Abram povjerova Gospodinu i on mu to primi u zaslugu.” Postanak 15, 1-6

Vjerojatno je svaki čovjek ponekad razmišljao o tome, da je njegov život u moći nekakvih viših sila. Svaki narod je u prošlosti imao svoja božanstva i načine obožavanja. Danas se mnogo ljudi ubraja među nevjernike, a riječ Bog im ništa ne govori. Smatraju da ne treba ničemu vjerovati, a prihvaćaju samo što ima smisao i što se može razumom potvrditi. Ni jedan čovjek ne može biti zadovoljan samo time u što se može uvjeriti, što može potvrditi. Svaki od nas mora djelovati i odlučivati također i na osnovi povjerenja. Tako smo u stvarnosti svi «vjernici». Nastavi čitati

Posrednik između Boga i čovjeka

Naučavamo da jedino se jedino istinskom Bogu treba klanjati i štovati. Tu čast ne dajemo nikome drugome, kao što nam je i sam Gospodin zapovjedio,Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi! Mt 4,10. Svi su proroci jednako ustali protiv izraelskoga naroda kada god su obožavali tuđe bogove, a ne jedinoga pravoga Boga. Mi naučavamo da jedino Bog treba štovati i proslavljati kao što nas je učio “u duhu i istini” Iv 4,23; bez praznovjerja, već u iskrenosti i u skladu s Njegovom Riječju; da nam nikada ne bi morao reći, Kad mi lice vidjet’ dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima? Iz 1,12. Jer 6,23; apostol Pavao je, također, ustvrdio: “Ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i – sve. Dj 17,25.

Jedino Boga treba zazivati smo kroz posrednika Krista Nastavi čitati

Matija Vlačić Ilirik

MATIJA VLAČIĆ ILIRIK, rođen je u Alboni (današnji Labin) 3. ožujka 1520., a umro 11. ožujka 1575. u njemačkom Frankfurtu. Studirao je u školi Sv. Marko u Veneciji kod Giovannija Battiste di Cipellija. Njegov ujak Baldo Lupetina, franjevački provincijal u Veneciji, predložio mu je da ode studirati u Wittenberg.

Dana 1. svibnja 1539. upisao se na sveučilište u Baselu, a 1540. prešao u Tuebingen, te onda u Wittenberg. Godine 1543. je diplomirao grčki i hebrejski jezik, 1544. je postao profesor hebrejskog u Wittenbergu. Bio je Melanchtonov prijatelj, ali je nakon Lutherove smrti došao u sukob s njim zbog Augsburškog vjerovanja (1548.) te je otišao u Magdeburg (1549.). Zbog svoje privrženosti Lutherovom učenju i doktrini bio je napadan od mnogih «luterana». Bio je kritiziran zbog stava o spasenju «samo po vjeri» i protivljenju onima koji su tvrdili da su dobra djela popraćena vjerom neophodna za spasenje.

Nastavi čitati

Kome smo odgovorni

“Gle, danas stavljam preda te život i sreću, smrt i nesreću. Što ti zapovijedam danas, jest, da ljubiš Gospoda, Boga svojega, da ideš putovima njegovim i da držiš njegove zapovijedi, zakone i naredbe. Tada ćeš ostati na životu i umnožiti se, i Gospod, Bog tvoj, blagoslovit će te u zemlji, u koju ideš, da je zaposjedneš.Ako li se odvrati srce tvoje i ne budeš slušao i dadneš se zavesti, da se klanjaš tuđim bogovima i služiš njima, onda vas već danas uvjeravam, da ćete propasti. Tada nećete dugo živjeti u zemlji, u koju idete preko Jordana, da je zaposjednete. Zazivam danas nebo i zemlju proti vas za svjedoke: Život i smrt, blagoslov i prokletstvo stavio sam preda te. Zato izaberi život, da ostaneš na životu, ti i potomci tvoji! Ljubi Gospoda, Boga svojega, slušaj ga i budi mu vjerno odan, jer o tom ovisi život tvoj i duljina dana tvojih, što ih smiješ provesti u zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će im je dati.” Ponovljeni zakon 30,15–20

Svaki čovjek zna da u životu čini grješke i da za to snosi posljedice. Različiti smo samo u tome što smatramo grješkom i u kojoj mjeri smo spremni preuzeti odgovornost. Netko granicu dobra i zla vidi samo onako kako to zakon nalaže. Drugi se opet rukovode svojom savjesti. Ali i savjest je kod svakoga drugačija. Što je za nekoga nedopustivo, drugi to smatra normalnim i ništa si zbog toga ne predbacuje. Mnogo je ljudi uvjereno, da sa svojim životom mogu činiti što žele, sve dotle dok se to ne tiče drugih. Budući da, ne živimo na pustom otoku, sve što činimo ili ne činimo, tiče se i naših bližnjih.

Kad Biblija govori o grijehu onda misli o dugu, koji imamo ne samo prema drugim ljudima, već i prema samome sebi, a nadasve prema Bogu. Nitko si sam nije darovao život. Primili smo ga od Boga kao dar i obvezu. Stoga ne možemo s njim činiti što želimo, ali upravo zato za svoja djela snosimo odgovornost. Za svoj život ćemo polagati račun. Ne samo svojoj savjesti i svojim bližnjima, već i Bogu, koji nam je život povjerio.

Grijeh po Bibliji nije samo prekoračenje određenih pravila ili propisa. Griješi i onaj tko ne čini dobro, a mogao je učiniti, tko ne pomogne i ne posavjetuje , tko ne podijeli i ne oprosti.

Životom smo dobili priliku, da u borbi sa zlom i iskušenjem stanemo uz Boga. Tko ovu zadaću ne prima, a dar života želi uživati samo za sebe, naći će se u slijepoj ulici. Bog će ga ipak ponovno pozvati i «preusmjeriti» na dobar put. Sve dotle dok način života ne promijenimo i živimo samo za sebe, nismo shvatili našu zadaću. Naš život ima smisao i budućnost zahvaljujući samo našem odnosu sa Bogom.

Biblija grijeh gleda kroz cjeloviti stav i smjer našega života. To je inat, koji proizlazi iz naše snage da se odvojimo od Boga i da svoj život uređujemo po svome kako želimo.

Sva naša zla djela imaju u stvarnosti zajednički nazivnik. To je naša sklonost i želja izolirati se od Boga i živjeti po svome. Ovaj stav je svim ljudima zajednički. Biblija poručuje kako smo u okovima grijeha i to od svoga rođenja. Suština je grijeha što čovjek odbija Božju pomoć i vodstvo. Želi biti sam svoj gospodar i o svemu sam odlučivati. Ovakav stav oduzima ono najdragocjenije i najljepše, što život nudi – zajedništvo s Bogom. Nastavi čitati