Naučavamo da jedino se jedino istinskom Bogu treba klanjati i štovati. Tu čast ne dajemo nikome drugome, kao što nam je i sam Gospodin zapovjedio, “Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!“ Mt 4,10. Svi su proroci jednako ustali protiv izraelskoga naroda kada god su obožavali tuđe bogove, a ne jedinoga pravoga Boga. Mi naučavamo da jedino Bog treba štovati i proslavljati kao što nas je učio “u duhu i istini” Iv 4,23; bez praznovjerja, već u iskrenosti i u skladu s Njegovom Riječju; da nam nikada ne bi morao reći, “Kad mi lice vidjet’ dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima?“ Iz 1,12. Jer 6,23; apostol Pavao je, također, ustvrdio: “Ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i – sve.“ Dj 17,25.

Jedino Boga treba zazivati smo kroz posrednika Krista

U svim krizama i iskušenjima našega života zazivano jedino Njega i to posredstvom našeg jedinog Posrednika i Zagovornika Gospodina Isusa Krista. Jer nam je jasno naređeno, “Zazovi me u dan tjeskobe; oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti” Ps 50,15. Štoviše, imamo najuzvišenije obećanje Gospodnje kada je rekao, “ako što zamolite od Oca u moje ime, dat će vam.” Iv 16,23 i “dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti” Mt 11,28. “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti” Mt 11,28. Budući da je napisano, “kako će zazvati onoga u koga nisu vjerovali?” Rim 10,14. i budući da vjerujemo samo u Boga, mi zasigurno samo njega zazivamo, a to činimo po Isusu Kristu. Kao što apostol kaže, “jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus” 1 Tim 2,5 i “Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika.“ 1 Iv 2,1.

Svece ne treba štovati, obožavati ili zazivati

Zbog toga mi ne štujemo, obožavamo ili upućujemo molitve nebeskim svecima, ili drugim bogovima koje ne prihvaćamo za svoje posrednike ili zagovornike pred Ocem nebeskim. Nama su dovoljni Bog i zagovornik Krist, niti dajemo bilo kome čast koja pripada jedino Bogu i Njegovu Sinu. Izričito nam je rekao, “Svoje slave drugom ne dam” Iz 42,8. i zato što je apostol Petar poručio: “I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.”Dj 4,12. Svi koji ga vjerom priznaju ne traže ništa drugo izvan Krista.

Čast koja pripada svecima

Istovremeno ne preziremo svece niti imamo nisko mišljenje o njima. Priznajemo ih kao živuće Kristove udove i prijatelje Božje, koji su slavno pobijedili tijelo i svijet. Stoga ih ljubimo kao braću i poštujemo, ali im ne iskazujemo nikakvo štovanje, već imamo časno i pohvalno mišljenje o njima, također, oponašamo njihovo življenje. Gorljivom čežnjom i molitvom iskreno želimo nasljedovati njihovu vjeru i sposobnosti, dijeliti vječno spasenje s njima, živjeti vječno u Božjoj prisutnosti i vječno se radovati s njima u Kristu. U ovom pogledu potvrđujemo stajalište Sv. Augustina koji je u svome djelu, De Vera Religion napisao, “Neka naša vjera ne bude kult mrtvih ljudi. Jer premda su živjeli svetim životom ne trebamo smatrati da oni traže takve časti, štoviše, oni od nas očekuju da štujemo Boga istom radošću koju imamo kao njihovi sudrugovi u Njegovim zaslugama. Stoga ih treba poštovati oponašajući njihovo življenje, a ne ih štovati na religiozan način.” (II HV V)

© reformacija.net