Sveto pismo progovara o različitim aspektima čovjekove prirod te njegovom odnosu s Bogom, i bližnjemu. Narav čovjeka i posljedice njegove odluke direktno su povezane sa svim dijelovima života.  Stoga je potrebno uočiti kakova je narav čovjeka jer je sagledavanje problema put u njegovo rješavanje. Nastavi čitati →

Hugenoti su pobožni i Bogu predani kršćani koji su bili žestoko progonjeni zbog vjere. Njihovi progonitelji su ih mrzili zato što su odbacili: kumiropoklonstvo odnosno klanjanje kipovima, ljubljenje slika i religijskih predmeta. Posebno su im zamjerali; što su odbacili kult ličnosti, rimski imperijalizma, religijski totalitarizma i despotizam, ljubljenje dijelova mrtvih ljudi, te iskreno bogoljublje i domoljublje.

Dana 23. kolovoza 1572. u noćnim satima otpočeo jedan od najvećih, ali ne jedinih, progona i pomora velike skupine ljudi zbog njihovog vjerskog identiteta i opredjeljenja, poznat kao Bartolomejska noć. Ona je paradigma vjerskog genocida nad reformiranim kršćanima tj. kalvinima ili kako su ih u Francuskoj zvali hugenoti. Nastavi čitati →

Iz vjeroispovijedanja Crkve izdvajamo o stvaranju svega, anđelima, đavlu i čovjeku.

Dobri je i Svemogući Bog stvorio sve, vidljivo i nevidljivo svojom vječnom Riječju i održava ih svojim suvječnim Duhom kao što je i David svjedočeći rekao,”Gospodnjom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova.” Ps 33,6. Sveto pismo uči da sve što je Bog stvorio bješe veoma dobro i stvoreno je na čovjekovu dobrobit i uporabu. Stoga potvrđujemo da sve to ima zajednički početak.

Od svih stvorenja najizvrsniji su anđeli i ljudi. O anđelima Pismo veli, “Vjetrove uzimaš za glasnike a žarki oganj za slugu svojega” Ps 104,4. Također stoji pisano, “Zar nisu svi anđeli službujući duhovi što se običavaju slati da služe onima koji imaju baštiniti spasenje?” Heb l,14. U svezi đavla, samo Gospodin Isus svjedoči, “On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži” Iv 8,44. Stoga naučavamo da su neki anđeli ustrajali u poslušnosti i bili određeni u vjernu službu Bogu i ljudima, dok su drugi otpali svojom slobodnom voljom i bili bačeni u propast, postajući neprijatelji vjernima i svega dobroga.

Pismo veli da je čovjek stvoren dobrim na sliku i priliku Božju; da ga je Bog postavio u raj i sve mu podložio: Post 2. O tome David veličanstveno govori u Psalmu 8. Štoviše Bog mu je dao ženu i blagoslovio ih. Također, smatramo da se u čovjeku nalaze dvije različite supstance u jednoj osobi; besmrtna duša koja odvojena od tijela ne spava niti umire i smrtno tijelo koje će ipak na sudnjem danu uskrsnuti iz mrtvih, kako bi cijeli čovjek, bilo u životu ili u smrti, živio zauvijek.

Odbacujemo sve koji ismijavaju ili s lukavim argumentima sumnjaju i odbacuju besmrtnost duše, ili koji tvrde da duša spava ili da je dio Boga. Ukratko, ne prihvaćamo sva stajališta ljudi, bez obzira na njihov broj, koji odstupaju od Svetoga pisma danog apostolskoj Crkvi Kristovoj u svezi stvorenja, anđela, demona i ljudi. (II HV VII)

Vjerujemo kako sve nebeske i zemaljske stvari, kao i sva stvorenja, održava i upravlja providnost mudroga, vječnoga i svemogućega Boga. Kralja David svjedoči i kaže, “Uzvišen je Gospod nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje. Tko je kao Gospodin, Bog naš, koji u visinama stoluje i gleda odozgo nebo i zemlju?” U psalmima je zapisano “Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Gospode, sve već znadeš.” (Ps 113,4.6; Ps 139,3-4). Pavao svjedoči te izjavljuje, “Po njemu, naime, živimo, mičemo se i jesmo” i “sve je od njega, po njemu i za njega” (Dj 17,28. Rim 11,36). Stoga sv. Augustin najistinitije u skladu s Pismom izjavljuje, “Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?” Mt 6,26.

Krivovjerje

Ne prihvaćmo one koji niječu Božju providnost i sve one koji bogohulno tvrde da je Bog prezaposlen nebeskim stvarima te ne vidi i ne brine za nas i naše poslove. Božji sluga David ovako je to izrekao: “dokle, će bezbožnici, Gospodine, dokle će se bezbožnici hvaliti?” I govore, “Dokle će bezbošci, Gospode, dokle će se bezbošci hvastati? … i govore: “Gospodin ne vidi! Ne opaža Bog Jakovljev!” Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad ćete se urazumiti? Onaj što uho zasadi da ne čuje? Koji stvori oko da ne vidi?” Ps 94,3.7-9.

Čovjekov trud i Božja providnost

Ne preziremo kao beznačajna sredstva po kojima Božja providnost djeluje, nego naučavamo kako im se moramo prilagoditi sve dok su nam preporučena Božjom Riječju. Tako negiramo brzoplete izjave onih koji tvrde da ako Božja providnost upravlja svime onda su naša nastojanja i trud uzaludni.

Dovoljno je da sve što imamo predamo Njegovoj providnosti i ne trebamo se brinuti ili raditi išta. Premda je Pavao shvatio da je plovio od providnosti Božjoj koji mu je rekao, “… tako ti treba svjedočiti i u Rimu” Dj 23,11 i obećao mu, “…nitko od vas neće propasti… Ni jednom od vas neće propasti ni vlas s glave.” D 27,22.34, ipak je rekao stotniku i vojnicima kada su mornari mislili da će brod potonuti, “Ako ovi ne ostanu u lađi, svi se ne možete spasiti!” Dj 27,31.

Jer je Bog, koji je svemu odredio kraj, također, odredio i početak i sredstva po kojima ostvaruje svoj cilj. Pogani pripisuju stvari slijepoj sreći i nesigurnoj slučajnosti. Međutim, Sv. Jakov poručuje da ne govorimo, “Danas ili sutra poći ćemo u ovaj ili onaj grad, ondje ćemo provesti jednu godinu, trgovati i steći blago, “nego nadodaje, “radije kažite, ‘ako Gospodin htjedne, živjet ćemo i činit ćemo ovo ili ono!”‘ Jak 4,13.15. Augustin je naučavo, “Sve što se taštim ljudima čini kao slučajnost, događa se po Božjoj Riječi, jer mora biti onako kako je On zapovjedio”.

Na isti se način činilo pukom slučajnošću što se dogodilo da je Šaul, u traženju očevih magarac, neočekivano naišao na proroka Samuela. Međutim, prethodno je Gospodin rekao proroku, “Sutra u ovo doba poslat ću k tebi čovjeka iz Benjaminove zemlje” 1 Sam 9,16. (II HV VI)

© reformacija.net

Naučavamo da jedino se jedino istinskom Bogu treba klanjati i štovati. Tu čast ne dajemo nikome drugome, kao što nam je i sam Gospodin zapovjedio, “Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!“ Mt 4,10. Svi su proroci jednako ustali protiv izraelskoga naroda kada god su obožavali tuđe bogove, a ne jedinoga pravoga Boga. Mi naučavamo da jedino Bog treba štovati i proslavljati kao što nas je učio “u duhu i istini” Iv 4,23; bez praznovjerja, već u iskrenosti i u skladu s Njegovom Riječju; da nam nikada ne bi morao reći, “Kad mi lice vidjet’ dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima?“ Iz 1,12. Jer 6,23; apostol Pavao je, također, ustvrdio: “Ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i – sve.“ Dj 17,25.

Jedino Boga treba zazivati smo kroz posrednika Krista Nastavi čitati →