Arhiva Kategorije: biografije

Salomon: Primjer pravde i pobožnosti

Salomon je bio treći kralj Izraela te sin Davida i njegove supruge Bat-Šebe: 2 Sam 12,24-25. Djelovao je od 965.-926. pr.Kr. te ostavio velikog traga u biblijskoj povijesti i oblikovanju bogoštovnog sustava Staroga zavjeta. Vladao je četrdeset godina, a njegov je život opisan u Svetomu pismu: 1 Kr 1-11 te 1 Ljet 28,5 – 2 Ljet 9.

Salomonov je značajan na društvenom planu zbog administrativnih reformirani te uspostavi dvanaest provincija kraljevstva po uzoru na dvanaest izraelovih plemena. Za vrijeme njegove vladavine Izrael se razvio u veliku i snažnu državu te je vladao mir. Za razliku od njegova oca vodio je mirotvornu politiku i donio društvenu stabilnost i napredak. To je bilo vrijeme najveće stabilnosti u povijesti Božjega naroda opisanoga u Bibliji. Kralj je Salomon uspostavio centralizirani bogoštovni sustav sa Hramom koji je postao središte štovanja Boga te vidljiva i stvarna nazočnost Boga na zemlji: 1 Kr 6,11-13. Izgradio je Hram, središnje mjesto hodočašća i bogoštovlja. Za razliku od Novog zavjeta u Starom zavjetu je Bog boravio među ljudima na vidljivom mjestu u Hramu. Hram su Božji u Novom zavjetu vjernici, ali u Starom zavjetu je to vidljiva građevina. Sebi je izgradio veličanstvenu palaču te proširio Jeruzalem. Iako je pred kraj svoga života izgubio entuzijazma za monoteizam te pravio kompromise sa vjerom, zbog čega je kao posljedica nastupila propast i dioba njegova kraljevstva, ipak, njegov je život poticaj za promišljanje vjere i rast u spoznaji Boga: 1 Kr 11,1-13. Nastavi čitati

Guido de Bres: Svjedok istinske vjere u Boga

“Ova razdvojenost nije zauvijek! Gospodin će te pratiti te nas spojiti zajedeno u našemu Gospodinu Isusu Kristu.

Ovo je samo naša usputna stanica na putovanju. Ovo nije naše vječno prebivalište, to je Nebo! Zato željno iščekujemo našu istinsku domovinu – Nebo. Želimo biti prihvaćeni u domu Oca našega nebeskoga, vidjeti našega Brata, Glavu i Spasitelja – Isusa Krista. Želim biti u željenom društvu: patrijarha, proroka, apostola, te mnoštva mučenika; s njima ću biti nakon okončanja službe koju sam primio od Gospodina Isusa Krista …”

Tim se riječima opraštao od supruge sluga i sljedbenik Božji zatočen u tamnoj tamnici (12. travnja 1567.), zbog vjere i svjedočanstva za Gospodina Isusa Krista. Ime je tog mučenika kršćanske vjere i kalvinskoga svećenika Guido de Bres.

Nastavi čitati

Martin Luther: Borac protiv iskrivljene religioznosti

Martin Luther je rođen 1483. godine u Eislebenu, kao rudarski sin. Odgoj u roditeljskoj kući bio je strog. Po očevoj želji Martin je trebao postati pravnik, pohađa školu u Mansfeldu, Eisenachu i Magdeburgu i 1501. počinje studirati u Erfurtu. Poslije učiteljske škole počinje studirati pravo. Neobičan se događaj zbio 1505. godine. „Martin je u Stotternheimu blizu Erfurta zapao u oluju. Kada je neposredno pokraj njega udarila munja on se zavjetovao „Pomozi mi, sveta Ano želim postati redovnik!” Poslije dva tjedna on odlazi u samostan u Erfurtu. Svoju životnu zadaću vidi u tome da služi Bogu kao redovnik i tako postane blaženim.”

Samostan

„Godine1507. godine je posvećen za svećenika i potom studira teologiju, a 1510. godine odlazi u pustinjačkog reda Augustinaca u Rim. Ovdje vidi loše stanje godine te se 1511. seli u Wittenberg. Godine 1512. godine on postaje doktorom teologije istodobno i profesorom na sveučilištu.” Tumači studentima Bibliju. Predaje na sveučilištu unotač istočnom grijehu, čovjek se može odlučiti za dobro! Kada čine „dobra djela” kao što su: molitva, post i davanje milostinja, a inače se oslanja na ponudu milosti u crkvi koja može zadovoljiti Boga.

Luther ne nalazi mira u tom nauku. Otkriće u Pavlovoj poslanici Rimljanima postaje za njega oslobađajućom spoznajom. Kad je riječ o Božjoj pravednosti (Rim 1,17) to se ne odnosi- kako su ga dosad učili na Boga koji sudi, koji nagrađuje dobre i kažnjava zle već na milosrdnoga Boga koji prima grešnika zbog njegove vjere. Poruka o opravdanju čovjeka samo iz milosti (sola gratia), samo iz vjere (sola fide), postaje središnji motiv reformacije.

Nastavi čitati

Mihael Starin: Velikan reformacije u Hrvatskoj

Mihael Starina rodom je bio iz sela Stare pored Drave u Šomođskoj županiji, u kojem su živjeli Slovaci početkom XVI. stoljeća.

Prije nego što je 1530. godine pristupio reformaciji bio je katolički franjevac. Studirao je u Padovi. Učestvovao je u Mohačkoj bitci. Od 1544. godine bio je u Lugu (Baranja, Hrvatska), a u razdoblju šest do sedam godine osnivao je oko 120 protestantskih župa (Crkvenih općina). Takav brzi porast protestantskih župa uvjetovao je i njihovo brzo organiziranje. Godine 1553. bio je u Tolni, a vratio se u Lug 1558. godine. Od 1564.-1567.g. djelovao je u Đuli, Šarošpataku i Papi (današnja Mađarska). U vječnost se je, svome Gospodinu kojega je naviještao i vjerovao, preselio 1575.g. Nastavi čitati

Jan Hus: Glasnik reformacije

Češki reformator i borac za prava češkog naroda. Jan Hus, porijeklom iz seljačke obitelji, rođen je oko 1371. u mjestu Husinec u Češkoj. Školovao se na Karlovom sveučilištu u Pragu, da bi 1396. postao magistar i već 1398. držao je predavanja na istom Sveučilištu.

Nastavi čitati