«Gospode, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustajem, iz daleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Gospode, sve već znadeš. S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruke svoje stavio. Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.

Kamo da idem od duha tvojega, i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem ondje si, ako u podzemlje legnem i ondje si. Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala. Reknem li: ‘Neka me barem tmine zakriju, i neka me noć umjesto svjetla okruži!’ Ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.

Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga. Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov. Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!» Psalam 139,1-18.

Mnogi ljudi, iz raznoraznih razloga, misle: «nešto iznad nas postoji». To ipak nije vjera u Boga u biblijskom smislu. Vjerovati u «nešto» je slično kao kad vidite na cesti neznanca, stranoga čovjeka. Znamo da postoji, ali nemamo s njime ništa zajedničko. Prolazimo pokraj bez pozdrava, i ništa pobliže o njemu ne znamo. Možemo ga se i bojati zato jer ne znamo što možemo od njega očekivati. Biblijska vjera je slična: vidimo čovjeka da hoda ulicom, dobro ga poznajemo i rado se zaustavimo te popričamo riječ-dvije. Upoznali smo se kad nam je pomogao i pokazao put.

Stvarna vjera u Boga se javlja sa spoznajom da je ovdje netko kome je stalo do nas. Netko moćan, dobar i ljubazan. Netko tko nas razumije može i hoće pomoći. Netko koga jako cijenimo i koga ljubimo. O tome, da takav netko postoji, znamo iz Biblije i iz osobnog iskustva.

Takvom vjerom i ljubavi prema Bogu čovjek uglavnom ne dolazi složenim i razumnim rasuđivanjem. Biblija govori o Bogu, koji je sam svojom voljom srušio «granice između neba i zemlje» i neočekivano ušao u ljudske živote. Čovjek je ovim Božjim postupkom uvijek ponovno zatečen. Bog «zablista» u njegovom životu kao iznenađenje, a često i obrnuto. Vjera je naš odgovor na ovo Božje djelo. U tom sudjeluje naš razum i naše srce. Susret s Božjom nazočnošću donosi čovjeku novi pogled na život koji će se postupno očitovati na naše djelovanje i odluku.

Važna pomoć, da prihvatimo vjeru u Boga, često je svjedočanstvo i primjer onih koji su Boga upoznali, koji su se s njim susreli. Povjerovati u Boga znači steći osobno iskustvo slično kao što ga oni imaju. Upoznati i proživjeti da mi Bog, o kojem Biblija svjedoči, i danas govori, pomaže i za to sam mu vjeran.

Mnogi se pitaju, kako je nemoguće Božje djelovanje i utjecaj na ovaj svijet sa sigurnošću dokazati i potvrditi? Ali što bi to značilo? Bog bi postao običan suvremenik našeg svijeta i odnosa. Bio bi dokazan, odnosno ubrojen kao postojanje dosada nepoznate planete ili virusa i bakterije koje, također, nitko golim okom nije vidio. Kad bismo postojanje Boga mogli dokazati i potvrditi tada više ne možemo govoriti o vjeri. Bog bi postao puka činjenica, koju bi čovjek morao poštovati, a pri tom nema svoj stav. Nema smisla vjerovati i odlučiti se za nešto što je očito i nedvojbeno. U povijesti filozofije postoji niz pokusa, kako logičnim argumentima dokazati Božje postojanje. No Biblija drugačije govori o Bogu. Bog ovdje nije rezultat filozofskih razmišljanja, već sam svojom odlukom dolazi čovjeku. Čovjek ga upoznaje, a Bog se za njega zauzima u svim njegovim nevoljama i govori mu kad to najmanje očekuje!

Kad Biblija ističe, da je Bog jedini, to je nešto više nego matematička tvrdnja: umjesto mnogo bogova postoji samo jedan. Ako je jedan Bog, znači da je drugačiji od svega što znamo i o čemu govorimo. Potpuno je jedinstven i ni sa čim se ne može usporediti. Zato nije moguće uvrstiti ga u stvari i pojmove koje je moguće dokazati, neovisno potvrditi i ispitivati.

Ako nismo sposobni postojanje Boga znanstveno dokazati, nije to naš nedostatak ili naša nesposobnost, već Božja nakana, koja omogućuje da imamo osobni odnos sa Bogom. Upravo nesigurnost vjere u Boga daje ovom odnosu posebnu važnost. To je osobna odluka, ništa i nitko ne prisiljava. Ljubav, za koju smo odlučni. Nada, zbog koje se mnogočega odričemo. Vjera slično kao ljubav pripada najvećem očitovanju naše slobode i odgovornosti. To, da li čovjek vjeruje u Boga ili ne vjeruje govori prije svega o čovjeku. Što mu je dragocjeno, čemu želi davati prednost, zbog čega želi živjeti.

Vjerovati u Boga znači otvoriti se i pustiti ga u svoj život. Očigledno je, da se upravo to mnogim ljudima ne sviđa, pa zato Boga odbacuju. Povjerovati, da Bog djeluje u našim životima, znači uvidjeti, da može postojati nešto više od onoga što znamo, razumijemo i shvaćamo. To je očitovanje naše poniznosti i poštovanja prema tajni svijeta i života.

Kako se postojanje Boga ne može dokazati, tako se ne može ni pobiti. Teorijski modeli ovoga svijeta, kako nam ih današnja znanost predlaže, u većini ne vjeruju u Božje postojanje, ali samo zato što ih zanima samo ono što možemo vidjeti i što možemo neovisno potvrditi. Postojanje Boga, za današnju znanost, ostavlja jednu od mogućnosti: kako razumjeti ovaj svijet i život.

Postoje mnogi znakovi koji upućuju i vode ka vjeri u Boga. Tko ne želi, neće ga ni ove činjenice i rasuđivanje uvjeriti. Tko ne želi, da ga Bog vodi kroz život, i želi biti sam svoj gospodar, taj će si ove znakove protumačiti po svome – ali tko traži Boga, naći će oslonac i ohrabrenje!

Jedan od znakova Božje moći i ljubavi je sama stvarnost života i svijeta oko nas. Što više o svijetu znamo, to smo više očarani savršenošću i ljepotom. Teško je zamisliti, da je svijet i čovjek nastao slučajno ili beskonačnim putem pokusa i pogrješaka. Vjera ne može u detalje opisati kako je svijet postao, ali ima odvažnost vjerovati, kako je naš svijet dobar, a Bog nam je dao život s određenom namjerom i ciljem!

Božje postojanje možemo vidjeti u postojanju biblijskog Izraela i njegovo nastavljanje u židovskoj zajednici sve do danas. Slično očitovanje, o Božjem djelovanju, je povijest i život kršćanske crkve. Vjerujemo li ili ne vjerujemo u Boga, nije moguće zanijekati činjenicu: vjera u Boga Biblije utječe na djelovanje mnogih ljudi tijekom tisućljeća. Znameniti su savjeti vjernika. Nije lako objasniti zašto Židovi, unatoč progonima i raseljavanju, žive kao Božji narod. Nije lako objasniti, zašto primjer Isusa Krista do danas mijenja živote tolikih ljudi i oslovljava nas u različitim kulturama i situacijama kakve vladaju u današnjemu svijetu.

Ni ljepota ni savršenost stvorenja, ni put u povijesti Božjeg naroda ne može se usporediti sa najvećom i najjasnijom izjavom Božje ljubavi, a to je Isus Krist! Kroz Njegov život, riječi, smrt i uskrsnuće Bog je razotkrio svoje lice i otkriva svoju nakanu i volju kao nikada dosada!

Autor: Jiři Gruber