Sekularno – liberalni totalitaristi, u posljednje vrijeme, dosljedno i vrlo strastveno promiču antičku poganštinu dajući joj epitete modernog i društveno prihvatljivog. Tvrde oni od nedavno, i reformacijskim kršćanima prihvatljivoga ponašanja. Nasilno i vrlo agresivno nasrću, uglavnom preko medija i politike, na sve one koji ne žele slijediti njihov način razmišljanja stigmatizirajući ih različitim njima razumljivim epitetima.

Njima »rame uz rame« dokazani komunistički kadrovci te novi protestanti – ubačeni od sekularnih liberalnih strančica sa svrhom strančarenja – po vjerskim zajednicama, strastveno i sustavno promiču ideološke obrasce neprihvatljive religijama i protivne naravi čovjeka. Iako se vjerovalo da je ta metoda (ubacivanje niže rangiranih kadrovika u vjerske zajednice) nestala sa komunističkim totalitarizmom, ipak je preživjela do današnjih dana.

Budući nije provedena lustracija čak su i u malim vjerskim zajednicama nazočni kadrovci propale zločinačke SFRJ. Mladi i stari podanici poganskih partijica željni »pentranja« po partijskim piramidama rado promiču sve ono što rastače moderno i kršćanski usmjereno društvo! Ti tzv. vjerski vođe su u vihoru tranzicije i želji skrivanja našli utočište u pojedinim religijskim ustanovama, a danas himbeno iskazuju vjeru.  Kada su se dobro utvrdili počinju djelovati u antikristovom duhu: privatni interesi, proganjanje vjernika (što su činili i u komunizmu), uništavanje, otimanje, proždiranje svega i svih oko sebe, desekracija, promicanje poganskog načina djelovanja i razmišljanja bliskoga: marksistima, liberalima, divljim libertarijancima, anarhistima i ateistima.

Duhovna peta kolona potiče iskrivljena i reformaciji strana naučavanja pa je potrebno podsjetiti što su utemeljitelji reformacijskog pokreta – na koje se himbeno pozivaju – o tomu naučavali. Ističemo nauk Martina Luthera i Jeana Calvina (Kalvina).

Martin Luther (1483. – 1546.)

Navod Svetoga pisma: »Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću. Zovnu Lota pa mu reknu: ‘Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo!’ Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. ‘Braćo moja’, reče on, ‘molim vas, ne činite toga zla! Imam, evo, dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su došli pod sjenu moga krova.” Odstupi odatle!’ – rekoše. – ‘Došao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s njima.’ I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju.« Postanak 19, 4 – 9.

Ovako je naučavao Martin Luther: »Osobno ne uživam u razmatranju ovog odjeljka (Postanka 19, 4 – 5), jer su njemačke uši nedužne i neuprljane ovim strašnim izopačenostima. Ova sramota, kao i drugi grijesi, ušuljala se preko nevjernih vojnika i trgovaca, a većina je nesvjesna onoga što se događa u tajnosti. Kartuzijanski redovnici zaslužuju mržnju jer su oni prvi donijeli ovo strašno onečišćenje u Njemačku iz samostana u Italiji.«

Postavljajući temelje luteranskog nauka glede izopačenosti Luther zaključuje: »Gnusna djela ljudi Sodome, koji su otišli od naravne sklonosti žudnje muškarca prema ženi koje je ustanovljeno u prirodi po Bogu, očituje se u željama suprotnim prirodi. Odakle dolazi ova perverzija? Neupitno od Sotone, koji nakon što je odveo ljude od straha Gospodnjega tako snažno potiskuje prirodnu želju i raspaljuje onu koja je suprotna naravi.« (Luterovi sabrani radovi, Tom III.)

Jean Calvin (1509. – 1564.)

Navod Svetoga pisma: »Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. Gradeći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova.

Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.

Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.« Rimljanima poslanica 1, 18 – 27.

Ovako je naučavao Jean Calvin: «Rimljani 1, 26: Bog ih predao. Nakon što je uveo kao da se radi o interventnoj klauzoli, vraća se onomu što je prije iznio glede Božjega suda. Donosi kao prvi primjer velike grijehe, neprirodne požude; čini se da se oni ne predaju animalnoj požudi nego su degradiraniji od samih životinja, budući izokreću cijeli red prirode.

Potom izlistava popis moralnih devijacija  koje postoje od svih vremena, svugdje bez iznimke. Ne može se reći da su svi uvijek bili vođeni tim slabostima nego je dovoljno uočiti kao su neki imali neke od navedenih. Dakle valja uočiti kako Pavao navodi izopačenosti koje su bile uvijek nazočne, a tada posebno raširene. Zanimljiva je rasprostranjenost i opća prihvaćenost te nečistoće. On donosi popis grješnosti, u nekima su cijele rase ljudi bile uključene. Iako nisu svi bili ubojice, kradljivci ili preljubnici ipak nije bilo niti jednoga koji nije bio onečišćen jedni ili drugim prijestupom. On to naziva »sramotnim strastima«; sramotnim za čovjeka, i direktno usmjerenima obeščašćivanju Boga.

Rimljani 1, 27: Uistinu trebaju biti odbačeni, kada su to sami sebi učinili, i ne vide ono što je primjerno. Oni kroz svoju malicioznost zatvaraju svoje oči od svjetla koje im je ponuđeno od Boga, kako ne bi bili osvijetljeni njegovom slavom; ukratko, oni koji se ne srame uništavati, koliko mogu, slavu Boga koji nam daje svjetlo, zaslužuju biti zaslijepljeni u pola bijela dana.» (Jean Calvin, Komentar Poslanice Rimljanima)

Iz ovoga je vidljivo da oni koji se pozivaju na reformacijsko nasljeđe (bilo luteranizam bilo kalvinizam), a sudjeluju (tajno ili javno) u propagandi ili to prakticiraju nemaju poveznice sa kršćanskim nasljeđem tih religija te ih treba izbjegavati. Vulgarne, nasilne i destruktivne nasrtaje treba ignorirati. Iskazivanje ljubavi (bez doticaja), strpljivosti i nadasve molitva za te ljude treba biti u središtu djelovanja prema tim nesretnicima! (B.B.)

© reformacija.net