Toga su dana građani svijeta ostali u šoku. Milijuni su na televiziji uživo pratili kako se jedan za drugim četiri aviona obrušavaju u samoubilačkoj misiji na: New York City, Arlington County u Virginiji te nedaleko od Shanksville u Pennsylvaniji.

Zbunjenost, nevjerica i strah obuzeli su mnoge, a neki su pomislili kako počinje Treći svjetski rat. Suludi pohod devetnaestorice pomahnitalih muslimanskih fanatika, ravan arapskom rušenju kršćanskih svetinja s početka srednjega vijeka, odnio je 2977 nedužnih osoba, od toga 2606 djelatnika koji su radili u «Blizancima», a više od 6000 ljudi imali su zdravstvenih posljedica. Ovaj će zločin ujediniti slobodne i napredne ljude svijeta u borbi protiv «kuge novog doba», a 11. rujan 2001. trajan je podsjetnik na ovaj zločin.

Politička perverzija

Ujedinjeni narodi su dali definiciju terorizma: «Kriminalne aktivnosti koje su osmišljene i proračunate izazivanjem stanja velikog straha kod: opće populacije, skupine ljudi, ili pojedinca radi političkih razloga te su neopravdane u bilo kojoj situaciji bilo zbog: političke, filozofske, ideološke, rasne, etničke, religijske ili bilo koje druge naravi koja pravda i provodi takove postupke.»

Povijest terorističkih aktivnosti ide daleko u prošlost, praktični od kada postoji sustav uvijek je bilo onih koji su nasilnim putem željeli ostvariti svoje ciljeve. Tako su Zeloti (u prvom stoljeću po.Kr.) različitim nasilnim metodama nastojali osloboditi Izrael od rimske okupacije.

Mnogi stručnjaci, u ovom području, smatraju kako se terorizam može klasificirati kao: politički koji se dijeli na: socijalističko-revolucionarni, nacionalističko-separatistički, religijsko ekstremistički, desničarski (fašisti, nacisti, rasisti), ljevičarski (komunisti, marksisti, lenjinisti), posebno usmjereni (ekstremistički aktivisti za prava životinja, antiglobalisti, antinuklearisti). Sljedeća podgrupa političkog terorizma je državno sponzorirani te režimsko-državni terorizam. Treća je skupina kriminalni, i četvrta patološki terorizam.

Trenutno djeluje više od sto terorističkih skupna. Među njima su ekstremne komunističke skupine kao što su: Komunistička partija Indije (broji oko 20 000 terorista), Kurdska radnička partija, Komunistička partija Filipina itd. Neke imaju religijsko predznak pr. Talibani, Al-Qaida, Kach itd. Pojednostavljeno i precizno rečeno različite društvene skupine se odaju terorističkim aktivnostima pa čak i one za koje se ne bi moglo pretpostaviti kako će primijeniti ekstremne modele borbe kao što su: borci za prava životinja, zeleni, antiglobalisti, antinuklearisti, itd.

Pojedine su zemlje bile, neke ostale,  zaštitnici terorizma kako komunističke, nesvrstane, ali i demokratske. Bivša je Jugoslavija bila jedna od zemalja koja je pomagala terorističke skupine. Njezini najodaniji sinovi i sljedbenici danas prikriveno ali aktivno i predano potkopavaju zapadnjački sustav vrijednosti te temelje demokracije i kršćanskog svjetonazora. Prema «National Counterterrorism» države sponzori terorizma su: Kuba, Iran, Sudan, Sirija, a do nedavno Sjeverna Koreja i Irak.

Kugu raskužiti

Ne postoji niti jedan razlog koji bi mogao opravdati ponašanje koje druge, posebno nedužne, uvjerava u ispravnost svojih stavova nasilnim načinom.

Pojedini komentatori na Zapadu opravdaju muslimanski terorizam nekom navodnom ugrozom. To je besmislica! Oni su ugroženi od svojih vlada koje ne čine dovoljno kako bi povećali životni standard i obrazovanje, probleme trebaju rješavati ispred svoga praga ili bolje u svojoj zemlji. Valja podsjetiti kako su mnogi od tih ljudi migrirali na Zapad jer su u despocijama umirali od gladi, no kada dođu na Zapad neki od njih bahato i umišljeno misle kako su «izabrani narod».

Valja podsjetiti kako je Europa pronašla model rješavanja terorizma. On je vidljiv na primjeru Irske republikanske armije (IRA) koja je dugi niz desetljeća ubijala kršćane-protestante. Dugim, upornim, predanim radom; kombinacijom pritiska, edukacijom fanatika, političkim kompromisima te velikim naporom i Rimokatoličke crkve IRA je shvatila kako političke ciljeve ne može ostvariti bombaškim napadima.

Rješavanje ovog problema bi trebalo započeti edukacijom, te stvaranjem uvjeta za razvoj demokracije u zemljama u kojima vlada društvena tama. Što se tiče onih koji dolaze u zapadne zemlje vjerojatno bi jedno od ključnih rješenja bila zabrana masovnijeg useljavanja onih koji po svojoj kulturi i svjetonazoru nisu kompatibilni zapadnjačkom ili se ne mogu uklopiti u isti. Onima koji žive na Zapadu valjalo bi pomoći pri usvajaju sustava vrijednosti koji je djelom civilizacije u koju su se doselili. Usvajanje vrijednosti ne znači gubljenje identiteta, useljenički stav treba biti takav da poštuje vrijednosti većine, a svoju posebnost mogu čuvati i očuvati uz isticanje miroljubivosti te zahvalnosti za blagodati demokratsko-kršćanskog svijeta.

Terorizam bi mogli opisati kao bolest najgore vrste. Kao što je kuga harala dugi niz stoljeća i donijela velike nedaće ljudima te je tek nakon istraživanja i sustavnog rada na prevenciji i uništavanju bolesti ista svedena u okvire prihvatljivog, tako treba i sa ovom društvenom bolesti. (B.B.)

© reformacija.net