Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. Dj 2, 1-4.

Knjiga Djela apostolskih je među prvima u nizu novozavjetnih knjiga koja se nalazi odmah iza Evanđelja. Svoju posebnost  zaslužila je zbog toga što su u njoj opisani neki od najznačajnijih događaja prve Crkve. Jedan od tih događaja zapisan je na samome početku u drugom poglavlju. Zapis je to izlića Duha Svetoga koji se zbio u Jeruzalemu pedeset dana nakon Pashe, a deset dana nakon Isusovog slavnoga uzašašća na nebo. Bilo je to za vrijeme blagdana Pedesetnica.

Taj starozavjetni blagdan je bio povezan sa prvinama žetve te podsjećao na uspostavu Saveza kojega je Bog ustanovio sa svojim Narodom na Sinaju. U tom smislu nije povezan sa blagdanom koji se u našemu narodu naziva Duhovi. Tada su učenici još uvijek bili nesigurni, zbunjeni i prestrašeni sljedbenici iako im se Gospodin Isus Krist ukazivao četrdeset dana nakon uskrsnuća, davao im znakove kako je živ te prenosio poruku o Božjemu Kraljevstvu. Iako im je Duh Sveti darovan, o čemu svjedoči Evanđelja po Ivanu, upravo će se na taj dan dogoditi ispunjenje obećanja, koje je starozavjetni prorok Joel više stoljeća prije prije tog vrjemena navijestio. Bilo je to obećanje o izliću Duha Svetoga.

Dakle; oko devet sati ujutro zbio se jedan od važnih događaja u povijesti spasenja. Dok su bili okupljeni na molitvi na Isusove se učenike spustio Duh Sveti, a njegovo je očitovanje bilo vidljiva kroz huk vjetra, i razdijeljene plamenove, koji su se spustili na svakog od njih. Energija Božja je ispunila mjesto, a svi nazočni su bili ispunjeni odlučnošću i hrabrošću te su izašli van među okupljeno mnoštvo hodočasnika. Smjelo i sigurno počinju svjedočiti svoju vjeru; govore o tomu što je i tko je Bog. Okupljenima prenose poruku spasenja, a ta je poruka temelj kršćanskog navještaja.

Što je temelj na kojemu stoji kršćanska objava? To je vjera u Boga koji je živ, djelatan, koji je dobrostiv, milostiv pun ljubavi i praštanja prema čovjeku. To je poruka nade ili bolje poruka koja stvara nadu onima koje je Bog pozvao. Navještaj je to o tomu kako Bog želi da svi ljudi žive život punine. Crkva je tu poruku primila i postavila u temelje svoga nauka. Iako se poruka punine Božje prisutnosti po Duhu Svetomu najčešće naviješta baš na ovaj blagdan ona je aktualna, ali i aktivna tijekom cijele godine. Ovaj događaj svjedoči važnost duhovne obnove, odnosno promjene čovjekova bitka ili kako se to još kaže “promjene srca”.

Reformatorski nauk je jasan: nazočnost živoga Boga u životima ljudi put je društvene obnove, a to vodi u promjenu svjetonazora, puninu života i odgovornosti u društvenoj zajednici. Zato je izliće Duha Svetoga potrebno i danas, baš tu gdje živimo u našoj hrvatskoj domovini, ali i europskoj zajednici u okvire čije se civilizacije uskoro ponosno ponovno vraćamo!

Molitva: Svemogući Gospodine Bože, ti koji si čuvao i vodio svoj narod tijekom povijesti, isto to činiš i danas. Molimo te podaj nam smjer za život i sigurnost vjere koja nam je po milosti i sili Duha Svetoga izlivena u srca. To molimo po Kristu Isusu našemu Gospodinu! (B.B.)

©  reformacija.net