Arhiva Oznaka: Branimir Bučanović

Neoliberalizam: Alternativa ili put propasti

Dan rada

U Hrvatskoj se javlja mala glasna i agresivna skupina (neo)liberala koji, uglavnom, žive od bogatih roditelja ili se bave neproduktivnim zanimanjima na račun poreznih obveznika. Budući žive u «paralelnom svemiru» potpuno je razumljivo zašto se zalažu za modele ekonomskih odnosa koji promiču: eksploataciju radnika, egocentrizam, otimačinu kroz sustav, te moralnu i duhovnu devijaciju.

Iako su pojedine kršćanske zajednice proklamirale stajališta prema neoliberalizmu – kao društveno štetnom sustavu – stječe se dojam kako Crkve reformacije podržavaju ovaj sustav te čudake kako u moralnom tako i ekonomskom smislu. Nered te ideološku zbunjenosti izaziva nekolicina liberalno-libertarijanskih sekularnih fanatika. Jedni su ubačeni, a drugi dolepršali u ranjene i razorene crkvene strukture. Njima srodno pojedine Crkve reformacije sustavno i temeljito uništavaju sekretari i partijski pijuni Saveza komunista Jugoslavije, koji su preživjeli tranziciju i do danas grčevito drže svoje stolice, na koje su prijevarom zasjeli, kao pastoralna prijestolja!

Svjetska zajednica Reformiranih Crkava je ranih devedesetih godina prošlog stoljeća započela istraživanje, i analiziranje o štetnosti liberalnog ekonomskog sustava, na globalnoj razini. Zajedno sa nekoliko uglednih crkvenih organizacija (Svjetskim vijećem Crkava, Luteranskom svjetskom federacijom i regionalnim ekumenskim organizacijama) donijela je stajališta koja potiču promicanje pravedno društvenog sustava temeljenog na: kršćanskim, tržišnim i altruističkim načelima. Ističe se kao je neoliberalni koncept ekonomije suprotan kršćanskom svjetonazoru i štetan za pojedinca i društvo. Nastavi čitati

Ustrajnost

Otovrena vrata

Isusova usporedba (Lk 11,5-10), o čovjeku koji ustrajno moli za pomoć, daje zanimljive poticaje.

Govori o čovjeku koji od svoga prijatelja, u nezgodno vrijeme, traži da mu posudi nešto što mu je potrebno. Iako vrijeme dolaska nije primjereno, a prijatelj ima drugih obveza, zbog ustrajnosti i molbe dobio je pomoć. Na kraju Isus poručuje: «Molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god moli, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se!» (Lk 11,9-10).

Temeljna svrha ove usporedbe je – poticaj na susret s Bogom kroz ustrajnu molitvu. Molitva Bogu je najveća zahvalnost koju čovjek duguje Stvoritelju, to je i put na kojemu susrećem Svemogućega!

Ustrajnost se ističe kao bitna odrednica; pomaže u duhovnosti i životu. Jezikoslovci tvrde da ustrajnost znači: ne popuštati ili odustajati od određenog stava ili ideje. Nažalost ova se odlika često brka sa jednim sličnim, ali bitno drugačiji stavom – tvrdoglavošću! Tvrdoglav, zadrt ili svojeglav je onaj koji uporno stoji pri svome, te ne uzima u obzir razloge i dokaze, i ne prihvaća savjete. Nastavi čitati

Bèze: Ženevski reformator

Velikani reformacijeThéodore de Bèze je poznati: reformator, bogoslov, pravnik, profesor i pastoralni službenik Reformirane crkve u Ženevi. Rođen je 24. lipnja 1519.g. u Vézeley, Burgundija, Francuska.

Majka mu je umrla kada je imao tri godine, a brigu o njemu je preuzeo njegov ujak, koji mu je pomogao u odgoju i kasnijem obrazovanju. Ujak je bio odvjetnik, i osigurao mu je vrhunsku naobrazbu i odgoj. Završio je pravni studij Sveučilišta Orleans (1539.), te kasnije nastavio studij književnosti, a to će se pokazati kao velika prednost u njegovoj službi.

Značajan trenutak njegova životu bilo je obraćenje Bogu tijekom teške bolesti. Obraćenje Bogu, i shodno tomu duhovna obnova, ostaviti će trajan pečat u njegovu životu. Vjera u Boga biti će mu svrha života, a promicanje biblijskog nauka životno poslanje. Godine 1548. otišao je u Ženevu te se, zajedno sa Calvinom, predao pozivu za službu Bogu, i ostao vjeran službenik i Kalvinov suradnik. Nekoliko godina je putovao Europom i zagovarao kršćansku reformaciju. Nastavi čitati