Svećenička molitva

«Davidova je molitva u tebi koji jesi i po komu je ova molitva tebi koji si dobar, jer po tebi dobivamo oslobođenje!

+++

Tvoja je staza moj put zaštite od svih neprijatelja.
Gospode otkri svoj put pred očima mojim.
Na meni leže svi moji grijesi; kod koga bih mogao naći utjehu doli kod tebe, zato te molim oprosti mi grijehe jer ih je puno.

+++

U samoći čeznem za tobom i nadam se da me nisi napustio jer imam povjerenje prema tebi
te znam da je moj život u sigurnosti i iskreno vjerujem!
Molim te Bože, po tvomu Duhu poučavaj me i pomogni da tvoj duh u meni rodi ploda; da u tome ima radosti i mira.

+++

U tebe se pouzdam Gospode, vodi me po milosti putem da se moja nada ne izgubi.

Gospode znam da opraštaš moje grijehe.
Bože moj daj mi zaštitu, i sačuvaj me.
Daj mi sigurnost jer ti si moj Stvoritelj.

+++

Bože požuri se pomoći, u našoj velikoj potrebi. U tvoje oslobođenje se ponizno pouzdajem
jer ti si moj Spasitelj u svim mojim patnjama Gospode!
U tebi je sva moja nada Bože koji me vodiš, ti moje grijehe svojom dobrotom i ljubavlju opraštaš.

+++

Sklapaš sa mnom savez jer si moj Osloboditelj.
Zahvaljujem za tvoj savez, što si me primio u vječni zavjet.

Zahvaljujem što si moj Gospodin Bog!»

Martin Luther: Borac protiv iskrivljene religioznosti

Martin Luther je rođen 1483. godine u Eislebenu, kao rudarski sin. Odgoj u roditeljskoj kući bio je strog. Po očevoj želji Martin je trebao postati pravnik, pohađa školu u Mansfeldu, Eisenachu i Magdeburgu i 1501. počinje studirati u Erfurtu. Poslije učiteljske škole počinje studirati pravo. Neobičan se događaj zbio 1505. godine. „Martin je u Stotternheimu blizu Erfurta zapao u oluju. Kada je neposredno pokraj njega udarila munja on se zavjetovao „Pomozi mi, sveta Ano želim postati redovnik!” Poslije dva tjedna on odlazi u samostan u Erfurtu. Svoju životnu zadaću vidi u tome da služi Bogu kao redovnik i tako postane blaženim.”

Samostan

„Godine1507. godine je posvećen za svećenika i potom studira teologiju, a 1510. godine odlazi u pustinjačkog reda Augustinaca u Rim. Ovdje vidi loše stanje godine te se 1511. seli u Wittenberg. Godine 1512. godine on postaje doktorom teologije istodobno i profesorom na sveučilištu.” Tumači studentima Bibliju. Predaje na sveučilištu unotač istočnom grijehu, čovjek se može odlučiti za dobro! Kada čine „dobra djela” kao što su: molitva, post i davanje milostinja, a inače se oslanja na ponudu milosti u crkvi koja može zadovoljiti Boga.

Luther ne nalazi mira u tom nauku. Otkriće u Pavlovoj poslanici Rimljanima postaje za njega oslobađajućom spoznajom. Kad je riječ o Božjoj pravednosti (Rim 1,17) to se ne odnosi- kako su ga dosad učili na Boga koji sudi, koji nagrađuje dobre i kažnjava zle već na milosrdnoga Boga koji prima grešnika zbog njegove vjere. Poruka o opravdanju čovjeka samo iz milosti (sola gratia), samo iz vjere (sola fide), postaje središnji motiv reformacije.

Nastavi čitati →

Deklaracija naroda

U jeku tranzicijskih promjena ugledni se građanin odao novom trendu u društvu. I dalje je nacionalno osviješten i promiče isključivost; sada je nacija manja, a isključivost veća!

Bio je partizan, komunist, doktor ekonomije, i navodni obraćenik na demokraciju. Ostao je zapamćen po mnogim riječima, od kojih su neke antologijske gluposti: “Neka se oni koji su po rastu manji od nas u prosjeku 15 centimetara i imaju šiljate glave – vjerojatno imaju i manji mozak – okane nas Dinaraca, jer smo mi jači od njih i kad nemamo dinara, a to je jednostavno zato jer imamo maraka i dolara.” Tijekom jednoga radnoga dana, bilo je to devedesetih prošlog stoljeća, prilazi “parlamentarnoj propovjedaonici” i nastupa samouvjereno. Njegove su riječi oštre kao mač. Na vrhuncu svoje rasprave “siječe sve oko sebe”, između ostalog spominje Opću deklaraciju UN-a. Iz govora se zaključuj; to je izmišljotina anglosaksonskih protestanta i masona. Jednostavno rečeno masonski manifest! Nastavi čitati →

Olakšanje duše i poticaj za život

«A sad oslobođeni od grijeha i postavši sluge Božje, imate plod svoj na posvećenje, a kraj život vječni. Jer je plača za grijeh smrt; a milost Božja: “Život vječni u Kristu Isusu Gospodinu našemu!» Rim 6, 22-23

Mi ljudi smo takva bića da nam je potrebno poticanje, ohrabrivanje; poneka dobru riječ koja nas jača i održava. Čak i oni koji djeluju jakim, koji žive učinkovitim i uspješnim životom i njima je potrebno ohrabrivanje i lijepa riječ.

Od našeg rođenja, ranog djetinjstva, doživljaji koje smo proživjeli, tako su nam oblikovali dušu, da i kao odrasli imamo potrebu za ohrabrujućim riječima koje nas jačaju i održavaju. Nastavi čitati →