Leuenberg: Potvrda jedinstva različitosti
Zajednica protestantskih Crkava Europe (ZPCE) ove godine proslavlja četrdesetu godišnjicu (1973-2013.) Leuenbergškog konkordija (LK).
Dana 16. ožujka 1973. Crkve reformacije (Reformirana i Evangelička) potpisale su, u Švicarskom konferencijskom centru Leuenberg, LK kojim je postavljena platforma zajedništva u: teološkom, eklezijalnom i pastoralnom području.
Konkordij, ujedno, daje temelje usaglašavanja po spornim teološkim pitanjima. LK, također, postavlja temelje zajedništva oko «Stola Gospodnjeg» i «Propovjedaonice». To znači da su službenici Crkva ravnopravni i priznati te mogu služiti, u drugoj Crkvi, a vjernici smiju primati Večeru Gospodnju kod drugih, te se poštuju različitosti.
Iako su identitetski i teološki Crkve reformacije vrlo slične, nisu organizacijski ujedinjene, a postoje i teološke razlike. Crkve reformacije su stoljećima djelovale zajednički, tamo gdje je to bilo moguće, a LK je postavio temelje buduće suradnje i djelovanja, te ponudio načela istinskih ekumenskih nastojana kršćana. Dakle; djelovanja unutar kršćanskih tradicija koje poštuje različitosti te nalaze modele suradnje i zajedništva.
LK nije obvezujući za nacionalne Sinode Crkava, one samostalno donose odluke u pitanjima koje se tiču njihova djelokruga. Crkve reformacije odbacuju sve oblike političko religijskog centralizma, totalitarizma, i kulta ličnosti pa tako primjena na nacionalnom nivou može otpočeti samo tamo i samo ako se kroz proces: molitve, razgovora i usaglašavanja uvidi važnost i potreba primjene istoga.
Tajna Kristova križa!
«Narod je tamo stajao i gledao. A članovi Visokoga vijeća rugali su se: ‘Druge je spasio; neka sad spasi samoga sebe, ako je Božji Pomazanik, Izabranik.’ I vojnici su mu se rugali. Pristupali su k njemu, pružali mu ocat i govorili: ‘Ako si židovski kralj, spasi samoga sebe!’ Nad njim je bio natpis: ‘Kralj židovski.’ Jedan od zločinaca što su visjeli na križu hulio je na njega govoreći: ‘Zar nisi ti Mesija? Onda spasi samoga sebe i nas!’» (…) «Sav narod koji je pribivao ovome prizoru i vidio što se zbilo, udarao se u prsa i vraćao se kući.» Luka 23, 35-39; 48.
Događaj koji smo upravo pročitali je čudan, a isto tako je čudno što se uvijek ponovno njemu vračamo. I da taj dan kada se to sve dogodilo, slavimo kao blagdan.
Ipak ljudi smo, koji u ovog Isusa o kojem se ovdje govori, vjerujemo. Ispovijedamo, da je to naš Spasitelj, da je to Sin Božji. A ovdje u ovom događaju čitamo o njegovoj bespomoćnosti, predstavljamo si nevolju njegovog posljednjeg puta, gledamo njegovo najdublje poniženje.
Ljudi svoje junake žele vidjeti u drugačijem svijetlu, nego što je ovdje stavljen Isus. Žele ih slavne, silne, moćne, ovjenčane junaštvom. Žele da se njihovim junacima svi dive i da budu od svih priznati Samo takve, mnoštvo, sa ponosom i oduševljenjem prihvaća. A ako je na ovim junacima makar i neznatan nedostatak ili ljaga, to nastoje uljepšati, sakriti ili ne vidjeti. Lik junaka mora biti jasan, savršen, mora fascinirati slavom i moći. Nastavi čitati
C.S.Lewis: Vjera uma i duha
«Znam točno kada, ali ne znam kako je taj konačni korak učinjen! Krenuo sam u posjet zoološkom vrtu jednoga sunčanoga jutra; kada smo krenuli, vozeći se na bratovljevom motoru, nisam vjerovao da je Isus Sin Božji, a kada sam stigao do zoološkog vrta uzvjerovao sam!» Nije bilo zvonjave, jednostavno istinsko obraćenje…
Tako je poziv na život s Bogom opisao C.S. Lewis; svjetski poznati spisatelj, kršćanski mislitelj, apologeta koji je svojim pisanjem, djelovanjem i stajalištima ostavio pečat na europskoj i svjetskoj baštini. Bio je anglikanske konfesije i britanske nacionalnosti. Predavao je na Oxford Universityu dvadeset i devet godina, a na Cambridge Universityu (srednjovjekovnu i renesansnu literaturu) sve do svoje smrti. Rođen je u Belfastu, Sjevernoj Irskoj, 29. 11.1898, a umro 22.11.1963, u Oxfordu UK. Nastavi čitati
Reformacijski portal 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.