Tko je kao Gospod, Bog naš, koji stoluje u visinama, odozgo se prigiba i gleda na nebo i na zemlju. Iz praha podiže bijednika, iz gliba uzdiže siromaha…  Ps 113  5-7

Da bih za adventsku poruku izabrao baš ovaj stih, ponukalo me je slušajući božićnu propovijed kolegice, koja ima poseban dar osloviti djecu, one najmlađe. Evo jednog odlomka: Rodio vam se Spasitelj. Gospodin Bog je sa nama na zemlji. Blizu nam je, ne moramo na njega vikati , kao na nekoga tko stanuje na osmom ili dvanaestom katu i uz to znamo, da nas na toj visini svejedno ne čuje. Bog je sa te visine sišao dolje, da bi nas čuo i razumio nas. Ovo je Božić. Gospod Bog strči po stubištu i stoji na vratima, da s njim možemo razgovarati licem u lice. O tome, što nas muči i veseli, o onima, koji nam zadaju brige. Blizu nam je, stoji pred otvorenim vratima, samo u košulji, tako da osjeća hladnoću, koja dolazi izvana, koja dolazi od nas…

Kad sam to čitao, sjetio sam se 113. Psalma. Sjećam se da mi je taj stih bio kao osnova za moju prvu propovijed na početku adventa 1958. u zajednici Vsetin. Pokušao sam reći kakvom Bogu mi vjerujemo. Propovijedao sam o Gospodu, koji „stanuje visoko“, uzvišen je iznad svega, ali istodobno nam je blizak, zato jer „se prignuo, da bi vidio sve što je na nebu i na zemlji“. A koji ne samo da odozgo prati kako to mi ljudi ovdje upravljamo, već se i upliće u događaje ovoga svijeta. Daje prolaz svojoj pravednosti, zauzima se za napuštene, ponižene – i tako sam pomaže popraviti pogrješku. U tom smislu djeluje i na nas, da upoznamo njegovu volju i vodi nas k tome  kako bismo je uz njegovu pomoć i ostvarivali.

Advent i Božić nas podsjećaju, da ono najvažnije ipak mora učiniti Gospodin Bog sam: kad se radi o tome,  da ne bismo nakraju – uz sva naša nastojanja – završili tko zna gdje i tko zna kako,  već da bi sve proizašlo nama na spasenje. Ni to neće učiniti nekakvom odlukom iz nebeskih visina, već tako, da će se opet prignuti – približiti, i još mnogo više nego ikada prije. Ovaj puta će stvarno iz tih  najviših nebeskih katova  sići u to naše „prizemlje“, doći će čak k nama,  zapravo će postati čovjek i tako – u osobi Isusa iz Nazareta – sam učiniti sve za naše spasenje. Sam će ispraviti, što smo mi pokvarili.

Pisac Psalma nije mogao slutiti,  kako duboko značenje (sadržaj) će imati ova rečenica „Iz praha podiže bijednika, iz gliba uzdiže siromaha“. Ne misli na ispravak nepravde  i društvenog položaja, već o oslobođenju iz gliba grijeha i beznadne smrti, o naše povišenje sve do Božje blizine. A koliko će to ovaj puta Gospodina Boga koštati, kojom vrijednosti će to nebeski Otac platiti, kakvu žrtvu će njegov Sin morat podnijeti? I tako Isus dolazi, isto je čovjek kao i mi, pati, na kraju umire, da bi napokon pobijedio, kako bismo s tom njegovom pobjedom mogli zajedno s njim i mi živjeti.

To je advent, to je Božić. Živimo u uvjerenju, da se Bog nije samo tada  jednom k nama prignuo, ali ovdje sa nama – sa svim narodima – jeste i biti će. Možemo računati na njegovu blizinu i pouzdati se u njega usred svakodnevnog života i  u svim najvažnijim stvarima. To znači vjerovati mu, ne bojati se, njega uzimati za primjer i u toj vjeri mirno i spokojno živjeti. Živjeti u ovakvoj slobodi, to je nešto prekrasno. Mi si to možemo dozvoliti i možemo se veseliti zato, jer nam je On zaista blizu.

Sveti Bože, hvala ti za poruku ovog Psalma. Vjerujemo, da to vrijedi  i za nas i za ovo vrijeme. Ti si Gospodar neba i zemlje, a ipak misliš i na nas, obične i svakakve ljude. Ne postupaš sa nama prema našim zaslugama, već ostaješ uz nas, vjeran si nam, razgovaraš sa nama, želiš nas strpljivo voditi najpravednijom  i najljepšom cestom.

Gospodine Isuse Kriste, što si sve na sebe uzeo, kad si postao čovjek. Ti sam od toga nisi ništa imao, često samo bol i patnju, ali za nas to znači sve: pomoć, spasenje, životna sigurnost i pogled prema tvome kraljevstvu. Budi sa nama tako, kako bi cijeli naš život  bio ispunjen vjerom, ljubavi i sigurnošću da si nam ti uvijek blizu.

Gospodine Isuse Kriste, zahvaljujući tebi, opet slavimo advent i Božić.  Molimo za sve one, koji i ove dane proživljavaju u nesigurnosti ili strahu što će sa njima dalje biti. Ali molimo i za one, koji su sami sa sobom zadovoljni. Mislimo na bolesne, na ljude bez doma… Ti si im sigurno u blizini. Molimo, zauzmi se za njih, oslobodi ih osjećaja tjeskobe, okreni stvari na dobro, i vodi ih a i nas  tako, da pravilno i dobro odlučujemo.  Sve to stavljamo u tvoje ruke i zajedno molimo: Oče naš…  Pročitaj cijeli 113 Psalam.

Autor: Jan Trusina