Načelo blagoslova, iako rijetko uočeno, nalazi se u samoj srži evanđelja. Apostol Pavao je to naglasio u poslanici kršćanskim vjernicima Galacije. On strastveno zagovara prihvaćanje pogana, među Božji narod, i piše: »A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: ‘U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi.’« (Gal 3, 8. KS) Pavao u nastavku naglašava da je blagoslov darovan Abrahamu sišao i na pogane kroz Isusa Krista (r. 14).
Pavlova zapažanja podsjećaju kako su načela blagoslova i prokletstva bitna u knjizi »Postanka«. Nakon stvaranja Bog blagoslivlja čovječanstvo i daje naputak da budu plodni, množe se te napuče Zemlju, i sebi je podrede (čit. Post 1, 28). Neposlušnost Adama i Eve, nažalost, posljedično su donijele Božje osude. Blagoslov otvara vrata prokletstvu, budući Bog obznanjuje kazne koje će nastupiti u životima Adama, Eve i njihovih nasljednika (čit. Post 3, 16 – 19). Božja prokletstva na čovječanstvo donose teškoće čovjeku i odražavaju se na cijelo stvorenje.
Suprotno toj pozadini Bog je pozvao Abrahama ne bi li započeo postupke po kojima bi blagoslovi mogli biti obnovljeni nad ljudima svugdje. Drugi dio Božjega poziva Abrahamu ističe važnost blagoslova: »Gospod reče Abramu: ‘Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljati ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.’« Post 12, 1 – 3.
Ponavljanje glagola blagosloviti u tim redcima ističe važnost Božjeg poziva Abrahamu. Sa Abrahamom je otvorena mogućnost da neki ljudi ponovno iskuse Božji blagoslov.
Iako nada blagoslova započinje sa Abrahamom nastavlja se po odabranom naraštaju njegovih nasljednika koji su od Boga blagoslovljeni. Božja zakletva Abrahamu u »Postanku« 22 povezuje blagoslov naroda s jednim Abrahamovim nasljednikom: »A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.« (Post 22, 17b – 18.)
Potomstvo koje se ovdje spominje dolazi od naraštaja koje uključuje Izaka, Jakova i na kraju Josipa, a svaki donosi blagoslov drugom. To posebno vidimo kod Josipa kojega su od gladi izbavili ljudi iz drugih zemalja. Znakovito je što je ovaj Abrahamov naraštaj povezan s plemstvom (Post 17, 6; 16. 35, 11. 27, 29. 37, 8. 49, 8 –10). Dakle, počevši sa Abrahamom, postoji očekivanje da će Božji blagoslov zemaljskih naroda doći kroz budućeg kralja. To je očekivanje povezano s Davidovim naraštajem te u konačnici sa Isusom Kristom (čit. Mt 1, 1 – 17).
Ideja da Isus Krist donosi blagoslov u ispunjenju Božjega obećanja Abrahamu, također je izražena u »Djelima« 3 kada se Petar obraća mnoštvu Židova: »Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreći Abrahamu: ‘Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje.’ Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih.« (Dj 3, 25 – 26.)
Još jednom je Isus Krist predstavljen kao onaj tko posreduje drugima Božji blagoslov. Petar, u ovom navještaju, naglašava da ovaj blagoslov dolazi jedino onima koji se okreću od svojih opačina.
Osvrćući se na Pavlovo izjavu u »Galaćanima« 3, uočljivo je da on govori o Kristu »postavši prokletstvom« (Gal 3, 13) za sve koji »ne vrši svega što je napisano u knjizi Zakona.« (Gal 3, 10.) Ovdje Pavao podrazumijeva savez koji je uspostavljen na Sinaju između Boga i Židova. Kada je savez kasnije obnovljen na Moapskim poljanama Mojsije je dao levitima knjigu »Ponovljenog zakona« (Pzk 31, 24 – 26). Kao dio ovog postupka Mojsije popisuje blagoslove (28, 1 – 14) i prokletstva (28, 15 – 68. čit. 27, 15 – 26) koji će posljedično doći na Židove zbog održavanja ili neodržavanja saveza. Uočljiv je mnogo duži popis prokletstava od blagoslova, i Mojsijeve očite primjedbe ističu da će buduća neposlušnost Izrelaca dovesti do teškog Božjeg suda nad njima.
Pavao, s nakanom, privlači pozornost u »Galaćanima« 3 na činjenice povezane sa Sinajskim savezom, jer su one povezane s njim i njegovim Židovima. Pavao vjeruje da su Židovi pod Božjim prokletstvom jer nisu uspjeli održati sve što je propisano u knjizi »Ponovljenog zakona«. Posljedično tomu, Židovi nisu u boljemu položaju od pogana za dobivanje Božjeg blagoslova. Pavo, očito, i sebe smatra pod osudom. Pavao ističe, u tomu svjetlu, da je Krist postao »prokletstvo za nas« što će reći: za ljude osuđene od zakona. Ironično je što Pavlovi suparnici žele da pogani postanu Židovi kako bi spoznali Božji blagoslov. Pavao snažno zagovara da to nije potrebno, budući blagoslov dolazi kroz Krista.
Odvojeno od važnosti blagoslova i prokletstva za razumijevanje značenja Kristove smrti na križu, ne bi trebali zaboraviti da u svomu nauku Isus ističe činjenicu spoznaje Božjega blagoslova. Glede toga je uočljivo da Propovijed na Gori započinje izjavama koje su usredotočene na načela blagoslova. U tim izjavama Isus opisuje odlike onih koji će biti blagoslovljeni. On, također, ističe da blagoslovi možda neće odmah biti doživljeni. Daljnja usmjerenost »Mateja« 5 predlaže da blagodati pripadanja Kraljevstvu nebeskomu čekaju ostvarenje tog kraljevstva i stvaranje novog Neba i Zemlje (čit. Otk 21, 1 – 4).
Zanimljivo, Lukina inačica Propovijedi na Gori ne ispisuje samo blagoslove (čit. Lk 6, 20 – 23), nego i »jao« popis (čit. Lk 6, 24 – 26) koji će biti na onima koji ne prihvate Isusa za svoga Gospodina. Ova oprečnost, između iskušavanja Božjega blagoslova ili prokletstva, važan je podsjetnik da mi ne dobivamo strojno Božju naklonost neovisnomo tomu kako živimo. Samo oni koji stvarno vjeruju u Isusa kao svoga Gospodina, te se podređuju Njegovomu gospodstvu, iskusiti će Božji vječni blagoslov. Poslušnost donosi blagoslov, ne zbog toga što dobiva spasenje, nego zbog toga što pokazuje stvarnost naše vjere u Jedinoga koji blagoslivlja svoj narod.
Autor: Dr. T. Desmond Alexander
Izvorni članak: www.tabletalkmagazine.com
Reformacijski portal 