Biblija i duhovnost

Tajna vjere

Keltski križ

U poslanici Efežanima (3,6-8) zapisano je  slijedeće:  «…da su pogani baštinici iste baštine, udovi istog tijela, dionici istog obećanja u Kristu Isusu Radosnom viješću, kojoj sam postao službenik po daru Božje milosti koja mi je dana djelatnošću sile njegove. Meni manjemu od najmanjega među svima svetima dana je ova milost: da poganima navijestim neistraživo Kristovo bogatstvo…»

Kada ovo čitamo, zanimljivo je razmisliti o apostolu Pavlu prije susreta sa Gospodinom Isusom Kristom. Naime, znamo da je Pavao bio žestoki progonitelj Crkve. No moramo znati i zašto je toliko mrzio kršćane.

Pavao je bio Židov, farizej. U to vrijeme farizeji su bili najpoštovaniji i najcjenjeniji među Židovima, jer su oni bili jednini koji su se stvarno strogo pridržavali Zakona.

Farizeji nisu htjeli imati ikakvog posla sa ljudima koji se nisu sasvim držali Zakona. Smatrali su ih toliko grešnima da nisu dopustili ni da njihova haljina dotakne takvu osobu, kako se ne bi onečistili. Upravo takav je bio i Pavao.

No, zašto je toliko mrzio Isusa Krista? Kao prvo, zato što je Isus Krist tvrdio da je on Mesija, izabranik Božji. Židovi su sebe smatrali veoma povlaštenima u Božjim očima, te su zbog toga maštali kako će im Bog poslati Mesiju koji će voditi židovsku vojsku i učiniti cijeli svijet jednim carstvom nad kojim bi Židovi vladali.

A Isus Krist- završio je na križu kao zločinac. U samom Židovskom Zakonu piše da je obješeni na križu prokletstvo Božje. Zato je to Pavlu bila čista besmislica da netko čovjeka koji je bio razapet smatra Sinom Božjim. Tako je za Pavla cijeli temelj kršćanstva bio laž koju se trebalo što prije moguće iskorijeniti.

Isto tako, Židovi su imali izreku da ako bi se cijeli Izrael samo jedan dan savršeno pridržavao Zakona, onda bi Mesija došao. A vidjevši što Isus Krist radi- smatrali su da nanosi veliku štetu jer dovodi do kašnjenja dolazak kraljevstva Božjega. I kada je zbog svega toga Pavao počeo proganjati kršćane, on je smatrao da on čini Božju volju.

Kao progonitelj Crkve je krenuo u Damask, a došao je tamo kao Kristov sluga. Onaj koji nije dopustio da mu haljina dotakne pogana, taj isti sada piše: Meni manjemu od najmanjega među svima svetima dana je ova milost: da poganima navijestim neistraživo Kristovo bogatstvo.

Uskrsli Isus Krist mu se na putu ukazao i pozvao ga da navještava njegovo ime “poganima, kraljevima i sinovima Izraelovim”. To nam govori o Božjoj milosti i kako je Bog u stanju promijeniti čovjeka.

Nitko od nas ne bi pomislio da bi Bog mogao izabrati svog progonitelja za apostola. Zato nema takvog grešnika koga Kristova milost ne može podignuti; a koga Krist podigne, pozove, odmah i šalje u službu. “Biti ćete mojim svjedocima” rekao je svojim učenicima.

Svaki kršćanin pozvan je da nekom drugom svjedoči za Krista, kako bi ga Kristova ljubav i milost prigrlila i spasila. Zato budimo vjerne sluge Božje i prihvatimo se službe koju nam je sam Isus Krist dao. (A.L.)

© reformacija.net

Oglasi

Rasprava

Komentari su isključeni.

arhiva