biografije

John Knox: Velikan reformacije u Škotskoj i UK-u

John KnoxJohn Knox je rođenu Giffordsgateu, predgrađu Haddingtona oko 1514, školovao se na sveučilištu u Glasgowu, zaređen je za svećenika 1542.

Škotskoj javnosti je postao poznat kada je, zajedno s Georgeom Wishartom, 1547. išao zaštiti reformiranog svećenika koji je održavao javni govor. Nakon mučenja Wisharta i ubojstva kardinala Beatena, priključio se stranci koja je držala dvorac u St. Andrewsu. Kada su bili prisiljeni kapitulirati, vođe i Knox među njima su poslani u Francusku i osuđeni na ropstvo na galijama. Dok je radio na galiji, ponuđena mu je slika Marije koju je trebao poljubiti u znak obožavanja. Knox je odbio odati čast nacrtanoj slici i bacio ju u vodu s opaskom: “Naša Gospa može plivati,” aludirajući na to da je napravljena od drveta. Nakon 19 mjeseci zatočeništva, zajedno je s ostalima, poslan u St. Andrews na zahtjev Edwarda VI.

Kad mu je 1549. dana potpuna sloboda, otišao je izravno u Englesku gdje je djelovao kao propovjednik. Njegova rječitost, hrabrost i ushit su ga dovele na vrh. Ponuđena mu je biskupija u Rochestera, ali odbio je jer nije vjerovao u duhovni autoritet ureda. Sudjelovao je u reviziji Članaka religije i predložio slavnu Deklaraciju o pitanju klečanja tijekom mise koja je dodana u Drugu knjigu molitve za vrijeme Edward VI. 1552. Krunidba kraljice Mary ga je prisilila da se povuče na kontinent.

Proveo je godinu dana putujući po Francuskoj i Švicarskoj. U Ženevi se brzo sprijateljio s Kalvinom. Nakon kratkog boravka u Frankfurtu na Majni gdje je bio pastor engleskim izbjeglicama, postao je pastor engleskoj zajednici u Ženevi 1555. Za svog ostanka tamo sudjelovao je u stvaranju knjige o javnom bogoštovlju koje je pod raznim nazivima: Knjiga zajedničkog reda, Ženevska knjiga i Knoxova liturgija koja je postala vodilja javnom bogoštovlju Reformirane crkve u Škotskoj sve do objavljivanja i prihvaćanja Westminsterskog vjeroispovijedanja. Sudjelovao je u prijevodu najpoznatije engleske verzije Svetog pisma – Ženevske Biblije.

Uskoro se na njega gledalo kao na čovjeka sposobnog voditi reformiranu stranku u Škotskoj do uspjeha. U jesen 1555. se vratio u rodnu zemlju. Hrabro je nastavio propovijedati u svom domu u Edinburghu i nekoliko sati je predavao u Forfarshireu pod zaštitom Erskine od Duna, u zapadnog Lothianu pod zaštitom Torphichena i drugdje.  Za vrijeme ovog posjeta počeo je služiti Večeru Gospodnju u reformiranom obliku. Prvo takvo služenje je održano u kući plemića Glencairna u proljeće 1556.

Reformator nije osjećao da reformacija napreduje pa je napustio Škotsku i u srpnju 1556 otišao za Ženevu. Žalio se na sporost, plašljivosti nedostatak jedinstva među protestantima. Nekoliko plemića ga je pozvalo, u ožujku 1557, da se vrati, a odmah zatim su mu poslali poruku da odgodi dolazak. Ovo je potaklo ujedinjenje plemića koji su kasnije postali poznati kao Gospoda kongregacije u Škotskoj. (…)

 Škotsko vjerovanje

Škotsko vjerovanje ili Confessio Scotica koje su države prihvatile je sastavilo 6 reformatora – Knox, Spottiswood, Willock, Row, Douglas i Winram. Rečeno je da je Mitland od Lethingtona, tada jedan od cijenjenih državnika obavio recenziju knjige i ublažio neke dijelove.

Sastavljeno na brzinu od strane nekolicine teologa, blagonaklonije je od većine drugih vjerovanja i zbog toga namijenjeno onima koji ne podupiru “impersonalnu logiku” Westminsterskog vjerovanja. Prvi dio predgovora osvjetljava cijelo djelo: “Dugo smo bili žedni, draga braćo, doktrina koje danas propovijedamo i zbog kojih smo se izložili opasnosti. To je bio Sotonin gnjev protiv nas i Isusa Krista i njegove vječne vjere koja se rodila među nama. Do današnjeg dana nismo imali prilike da očistimo savjest što bismo rado učinili.” U predgovoru stoji jasnije nego u drugim vjerovanjima divljenje koje vođe osjećaju prema riječi Božjoj. Piše: “Ukoliko itko u ovom Vjerovanju pronađe nešto što  ne odgovara Božjoj svetoj riječ, neka nam kaže i mi ćemo mu omogućiti zadovoljštinu. Iz srca tjeramo sve heretičke sekte i kriva učenja i cijelim bićem prihvaćamo čistoću Božja evanđelja koje nam hrani dušu. “

Vjerovanje sadrži istine poznate reformiranima, ekumenske doktrine – istine naučene na ekumenskim koncilima uključene u Apostolsko i Nicensko  vjerovanje i dodaje doktrine o slavi, oprostu i prosvjetljenju kroz Riječ Božju koje je donijela reformacija. Vjerovanje je zanimljivije zbog neobičnih naslova više nekgo same doktrine. Doktrina spasenja je opisana pod naslovom Spasenje obećanja. Odabir je tretiran po uzoru na Kalvina i Božju milost spašavanja. Stvari po kojima se mogu prepoznati pravi propovjednici su po propovijedanju Božje riječi, pravom shvaćanju sakramenata i svećeničkoj disciplini. Autoritet Svetog pisma dolazi od Boga i ne ovisi ni o ljudima, ni o anđelima i crkva zna daje to istina jer dolazi od pravog svećenika.

Ovo vjerovanje je prvi put pročitano u Parlamentu i zatim se kroz njega prolazilo postupno. Randolph, ambasador Engleske ga je opisao Cecilu, Elizabetinom ministru i rekao da su neki baruni bili jako dirnuti  njime. Linsey je rekao: “Proživio sam mnogo toga, najstariji sam među vama i sad kad je Bog dopustio da doživim ovaj dan, samo ću reći:’Nunc dinittis.’ “

Kraljica Mary i reformacija

Reformacija nije naglo trijumfirala u Škotskoj. Glasnik, James Sandilands je pohitao u Pariz s Vjerovanjem, ali nije uspio dobiti kraljičin potpis jer nije bila zadovoljna razvojem događaja u Škotskoj. Sedam godina borbe je završilo svrgavanjem monarha i zahtjevom za priznavanjem Reformirane Crkve u Škotskoj.

Franjo II, Maryn muž je umro 1561. i mlada se kraljica vratila u Škotsku. Pratili su je mnogi prijatelji  među kojima su bili 3 ujaka, članovi obitelji Guise i sin poznatog Constalblea de Montmorencya. Vojvoda Guise i kardinal Lorrainea su je dopratili do Calaisa. Škotski reformatori su poznavali ljude koji su došli s kraljicom sa svrhom da ju zaštite. Vojvoda Guise je bio poznat po želji da istrijebi sve protestante iz Francuske. Smatralo se da je on naredio ubojstvo Annea de Bourga i pokolj kod Amboisea. Guisei su bili vrlo zla obitelj. Uputili su se u Škotsku kako bi savjetovali mladu kraljicu.

Knox i njegovi prijatelji su ipak pozdravili dolazak kraljice i očekivali su da će njen dolazak smiriti situaciju. Ljepota i mudrost, ali i nesreća u ljubavi su pratili kraljicu. Mnogi joj nisu priznavali mudrost i hrabrost koju je imala, iako su joj se divili. Bila je gotovo sama kad se vratila u rodnu zemlju i ubrzo je otkrila da ne treba ništa očekivati od Francuske i stvorila je svoju stranku kojoj je jedino vjerovala. Imala je 19 godina kad je napustila Francusku, ali Knox je u razgovorima s njom osjetio njezinu moć i bojao se da će morati pasti ili kraljica ili reformacija. Njezina borba s reformacijom je promatrana iz cijele Europe i da nije bilo njenog odgoja i mržnje od strane Guisa, možda bi i uspjela. Čini se okrutnim priznati, ali cijela je Nizozemske, Francuska i Rhinland, kao i Škotska i Engleska odahnuo kad je pogubljena.

Borbe su započele po njenom dolasku. Ona i njeni dvorjani su redovito pohađali mise iako je to bilo zabranjeno. Tako je izazvala legalitet zakona koje se donijele države, a legalizirao je reformaciju. Nakon sedam godina borbe, Mary je zatočena u Loch Leven dvorcu, svrgnuta s vlasti, a njen novorođeni sin James VI postavljen na tron dok je njezin polubrat James Stewart, plemić iz Moraya postao regent. Države i škotski parlament su ponovno izglasali Vjerovanje, regent ga je potpisao i tako je postalo dio zakona, a Reformirana Crkva službenom.

 Knjiga discipline i Prvi opći skup

Ubrzo nakon raspuštanja parlamenta 1560, sastavljači Vjerovanja su pozvani da ustroje vladu crkve. Rezultat je bio dokument imenom Prva knjiga discipline u kojem je opisan prvi oblik crkvene vlade u Škotskoj.  Uključivao je organiziranje Sinoda, službi i općih skupova, rad u crkvenim uredima su mogli obavljati svećenici, učitelji, starješine, đakoni, nadglednici i čitatelji. Ideja je preuzeta iz Svetog pisma i iskrena iako su svi gajili simpatije prema ženevskom modelu. Oblik uprave je preuzet od Kalvina i po uzoru je na Svećeničke naloge Francuske Crkve. Položaji nadglednika i čitača su dodani zbog nedostatka svećenstva. Nadglednici su brinuli o okruzima koji nisu bili posve episkopalni i radili su godišnja izvješća za Opću skupštinu. Čitači su uvedeni zbog nedostatka reformiranih svećenika, važnosti obrazovanja i skupljanja milodara. Postoji ulomak u Knjizi discipline koji govori o važnosti skupljanja milodara kako bi se omogućilo obrazovanje i pomoglo siromašnima. Zbog ovoga knjiga nije tako dobro prihvaćena kao Vjerovanje. Baruni su uglavnom pripojili crkvene posjede svojima i nisu htjeli potpisati dokument koji je to osuđivao. Tako Knjiga discipline, iako potpisana od većine, nije ozakonjena.

Opća skupština je održana 1560. prvi  put unatoč i borbama održavana je svake godine, a ponekad i češće.

Kalvinov Katekizam za mlade je preveden i počeo se upotrebljavati. Knoxova liturgija ili Knjiga zajedničke molitve je polako izgurala Liturgiju kralja Edwarda VI. i Reformirana škotska Crkva, sa svojim Vjerovanjem i ustavom, uputama za mlade i redoslijedom javnih bogoštovlja se razvila diljem zemlje.  Crkve su rasle, moral se popravljao i ljudi su se obrazovali.

Jedan od problema je bio plaća svećenika. Rimokatolička Crkva je ukinuta, ali nije postojao fond za reformirane svećenike čiji su posjedi bili u nezavidnom položaju. Prije 1560. Rimokatolička Crkva je bila jako bogata u Škotskoj i imala je velike posjede zemlje. Dok se Crkva borila s kraljicom, veliki dijelovi zemljišta su podijeljeni prijateljima svećenika, a još je veći dio uzelo plemstvo. Ono što je ostalo bilo je u rukama biskupa, đakona i redovnika koji su se nazivali protestantima, ali nikad nisu primali naređenja i samo su uzeli titule kako bi došli do posjeda. Na kraju je donesena odluka da te osobe mogu zadržati dvije trećine zemljišta, a ostalo moraju dati svećenicima za obrazovanje ljudi i uzdržavanje siromašnih. Bilo je jako teško provesti ovaj zakon pa su škole uglavnom podupirane od strane dobročinitelja.

Obrazovanje

Demokratska ideja prezbiterijanizma je potakla Škotsku da veliku pozornost posveti obrazovanju ljudi. Sve vođe reformacije bilo u: Francuskoj, Njemačkoj ili Nizozemskoj, su shvatili važnost prosvjećivanja ljudi, ali Škotska i Nizozemska su to najbolje provele, obrazovanje ljudi nije bila nova pojava u Škotskoj i iako je prije reformacije visoko školstvo u Škotskoj bilo zanemareno, glad za znanjem nije nestala.

John Knox i George Buchanan su osmisli plan osnivanja škola u svakoj župi, srednjih škola i fakulteta u važnim gradovima i povećanja važnosti i moći sveučilišta. Ovo je bilo ipak samo pusta želja, zbog pohlepe baruna koji su ukrali crkvene posjede, ali postojalo je u mislima Škota.

Otvorila su se sveučilišta u St. Andrewsu, Glasgowu i Aberdeenu i Edinburghu. Škotski studenti koji su se školovali na kontinentu i prihvatili reformaciju su postali nadzornici u školstvu i ljudi su počeli više favorizirati “običnu” školu od internata. Knox je naredio obveznost školovanja i potakao mlade da nastave školovati kako bi zemlja mogla napredovati.

Knoxova smrt

John Knox je umro u listopadu 1572. Bio je duboko pogođen kad je ubijen njegov prijatelj plemić iz Moraya, dobar vladar, a kad je čuo za masakr  u Brtolomejskoj noći, gotovo je umro. Nikad nije bio naročito zdrav i mnogo toga je proživio u životu, ali nikad nije klonuo duhom. Smeaton je rekao da ne pozna nikoga u koga je Bog postavio tako jak duh u tako slao tijelo.

Dugo prije smrti je bio bolestan, ali borio se protiv bolesti i nastavio propovijedati. James Melville ga opisuje nešto prije smrti: “Kad je bio u St. Andrewsu,  činio se vrlo slab. Gledao sam ga svaki dan na predavanjima kako polako korača sa štapom u rukama i s dobrim slugom Richardom Balladenom s kojim je šetao od Abbaya do crkve. Iako je bio umoran, propovjedi su mu bile pune života i ponekad se činilo da će poletjeti iz propovjedaonice.”

Umro je prije no što je završio posao jer se reformacija još morala boriti, a bilo je teško bez Knoxa da ju podupire. Nije bio vrhunski teolog kao Kalvin i Luther, ali imao je srčanosti. Nije se bojao nikoga i to ga je učinilo reformatorom Škotske.

ao i suvremenici, bio je državnik i svećenički vođa i za života je bio poznat kao vođa Škota. Plemići bi usmjerili pokret u krivom smjeru, ali Knox je propovjedaonicu pretvorio u snagu Škotske i u svojim neustrašivim govorima je snažno utjecao na javno mišljenje. Bio je bogobojazan, pobožan čovjek, bez i jednog drugog straha. Autor: T.M.Lindsay

© reformacija.net

Rasprava

Komentari su isključeni.

WEB PAGE TRANSLATOR

arhiva