Što je to reformacija?

Reformacija je pozitivan duhovni i društveni pokret koji se formirao i etablirao, pod Božjim nadahnućem i vodstvom, u Europi tijekom 16.st., a čiji su poticaji i učinci vidljivi u društvu današnjice.

Donijela je duhovne i organizacijske promjene Crkve, društvene zajednice te ustrojavanja reformiranog kršćanstva, tri crkve europske reformacije: Reformirane – Prezbiterijanske, Evangeličke i Anglikanske – Episkopalne, te novog pravca u misli poznatog kao reformirana (protestantska) teologija. Reformacija se sučelila s ustrojem, strukturom, praksom i teologijom tadašnje Crkve. Reformacija  je poticala primjenu izvornih načela teologije i prakse kršćanstva, to nije bio revolucionarni pokret, nego težnja poboljšanja postojeće Crkve i društva. Zbog političkih, ekonomskih i religijskih interesa, te odbacivanje duhovnih reformi promjene su bile teško izvodljive, zbog toga je došlo do ustrojavanja reformiranih crkava.

Pogled na reformaciju

Zamah je vjerskim reformama velikog obima započeo, potpuno neplanirano, svećenik i doktor teologije koji je dobronamjerno htio započeti raspravu o potrebnim reformama Crkve kojoj je pripadao.

Martin Luther je, 31. listopada 1517, na tada uobičajen način iznio stavove, sažete u 95 teza, na vrata župne zgrade u Wittenbergu. Kršćanska uvjerenja temeljena na Svetomu pismu koja je propovijedao brzo su se širila. Bilo je mnogo onih koji se nisu slagali s nepravilnostima i nevjerom Rima te zbog političkih i ekonomskih pritisaka koja su dolazila od tamo. Evanđeoske su se ideje brzo širile, a sekularna su vjerovanja i praksa reformirana.

Luther je svoju teologiju temeljio na nauku Svetoga pisma i prihvaćanju onih dijelova tradicije i učiteljstva koji nisu bili u suprotnosti sa Biblijom. Sukladno učenju apostola Pavla naučavao je da je vjera uvjet spasenja: Gal 2,15-21 a Biblija iznad tradicije te izvor naučavanja. Zalagao se za nauk apostola Petra o svećenstvu svih vjernika: 1.Pt 2,9. Odbacio je nauk o transupstancijaciji, te naučavao konsupstancijaciju ili mističnu nazočnost Krista u elementima kruha i vina. Odbacio je crkveni red kako je shvaćen od Rimske Crkve, celibat klera, i papine ovlasti u Njemačkoj.

Godine 1523.-1525, svećenik Huldrych Zwingli (1484.-1531.) počeo je provoditi reforme nužne za duhovni i društveni napredak. Njegove je uvjerenje podržavala gradska uprava, bez čije pomoći i podrške ne bi mogao sprovesti u praksu reforme u Zürichu.

Djelovanjem je Jeana Calvina (Kalvina) (1509.-1564.) došlo do reformi te poboljšanja duhovnih i društvenih prilika u Ženevi. Calvin je utjecao na formiranje reformirane teologije, a njegovo djelo Institutio Christiane Religionis: Instrukcije kršćanske religije (1536.-1559.) najbolje je djelo sustavne teologije reformacije. Njegov je teološko-socijalni nauk imao utjecaj na razvoj mnogih društava; švicarskog, njemačkog, francuskog, nizozemskog, engleskog, škotskog, mađarskog, sjevernoameričkog i dr. U svomu je nauku naglašavao suverenost, sveznanje i svemoć Boga. Biblija je Božja objava, a knjige Svetoga pisma su nadahnute od Duha Svetoga te poticaj za razvoj duhovnosti i društva temeljenog na pravdi i socijalnoj osjetljivosti. Crkvu je promatrao kao zajednicu vjernika pozvanih i odabranih za spasenje. Naučavao je da su društvena zajednica i Crkva jedinstvena cjelina, a država treba omogućavati slobodu vjere, te ne smije kontrolirati Crkvu. Naučavao je da je Gospodin Isus Krist uspostavio dva sakramenta (Krštenje i Večeru Gospodnju), koji su vidljivi znaci primljene milosti Boga. Vjerska disciplina i crkveno vodstvo zajednice treba biti usmjereno od prezbitera (staratelja ili starješina), a edukacija je sastavni i važan dio crkvenog života. Predodređenje ili predestinacija je temelj spasenja i vječne utjehe te poticaj i nada vjernicima.

U Francuskoj se reformacija proširila među plemstvom i pučanstvom. Ipak, zbog serije žestokih progona, maltretiranja i pokolja hugenota (francuskih kalvina) gotovo je u potpunosti uništena. Treba spomenuti tzv. Bartolomejsku noć (23.-24. kolovoza 1572.), pokolj kršćana reformacije, u literaturi poznat kao sinonim za ubojstvo i nasilje inspirirano vjerskom netrpeljivošću i mržnjom te je u pravom smislu te riječi vjerski genocid. Broj ubijene djece, žena i muškaraca nikada se neće s točnošću utvrditi. Krvnici, inspirirani i vođeni demonima, prave su podatke prikrili i umanjili, brojke se kreću sve do osamdesetak tisuća mučenika vjere za Gospodina Isusa Krista.

Reformacija je uzela zamah u Nizozemskoj, i ukorijenila se do današnjih dana. U Škotskoj je John Knox (1514.-1572.) uveo tzv. prezbiterijalni ustroj, po uzor na Calvinov eklezijalni ustroj, po kojem su Prezbiterijanske crkve postale nadaleko poznate.

Reformacija je u Engleskoj bila potaknuta pragmatičnim i političkim potrebama. Kralj Henry VIII. (†1547.) nije mogao dobiti, iz političkih razloga, od pape rastavu braka. Stoga je donio Akt o supremaciji 1534., te odbacio kontrolu pape, i uspostavio nacionalnu crkvu koja je nazvana Anglikanskom, izvan Velike Britanije se zove Episkopalna. Iako potaknuta politikom reformacija u Engleskoj je u kasnijem razvoju bila pod utjecajem tzv. kalvinske teologije, koja je ostavila traga na razvijanju teologije i prakse Anglikanske crkve.

Problemi i poticaji

Na žalost reformatori nisu bili složni, iako je bilo pokušaja usuglašavanja prakse i pogleda. Razjedinjenost je pomogla protureformaciji. Žalosna i sramotna je epizoda Tridesetogodišnji rat koji je donio mnogo tuge i razorio Europu. Nakon što je okončan (1648.) donio je stabilnost te je od tog vremena zavladao mir i snošljivost, a protestantizam (kalvinizam i luteranizam) postao rasprostranjena i priznata konfesija Europe.

Reformacija je donijela promjene koje su utjecale na razvitak društvenih zajednica i kršćanstva općenito. Važnost duhovne obnove, naglasak na svakom pojedincu, te odgovornosti za život i napredak, briga društva za svakog člana zajednice, sloboda i jednakost neke su od vrijednosti koje su danas sastavni dio naših svjetonazora, a poticaje nalaze i u reformacijskom nauku. Reformacija je utjecala na stvaranje i razvoj mnogi narodnih jezika, koji su počeli predstavljati alternativu latinskom te razvijati nacionalnu svijest i kulturni identitet. Potaknula je masovnije opismenjivanje jer su svi trebali razumjeti i čitati  Sveto pismo. Indirektno je potaknula razvoj kapitalističkog društva zbog naglaska na pobožnosti i predanom radu te umjerenom životu.

Promatrajući učinke reformacije 16.st. može se zaključiti kako je djelomično središnji i uglavnom sjeverni dio Europe postao protestantski. Taj je reformatorski pokret donio velike promjene i napredak u teološkoj, sociološkoj, ekonomskoj i duhovnoj misli te dao poticaje za mnoge pozitivne promjene.

Na žalost u Hrvatskoj je reformacija bila branjena, a vjernici proganjani, segregirani te njihova imovina pljačkana. Ti grijesi prošlosti ostavili su lošeg utjecaja na duhovni ambijent naše domovine.

Današnji Ustav Republike Hrvatske i zakoni brane vjersku netoleranciju, segregaciju i proganjanje. Ipak je svijest i praksa pojedinaca , opsjednutih i nadahnutih demonima, daleko od onoga što je napisano u Ustavu. Hrvatska država danas brine za Crkve reformacije te na taj način ispravlja grijehe prošlosti.

Danas u svijetu ima više od četiristo milijuna pripadnika crkava europske reformacije: reformiranih – prezbiterijanaca, evangelika i anglikanaca, a ukupan broj vjernika koji nasljeduju reformacijsku pobožnost je veći od osamsto milijuna.

Nauk se reformacije temelji i proizlazi iz Svetoga pisma, te nasljeduje pozitivnu tradiciju Crkve od prvih dana. Kršćanski nauk, tradicija i praksa Crkve koja svoje temelje nalazi u nauku Riječi Božje dio su identiteta i pouke.Biblijski nauk je najbolje izražen kroz temeljna vjerovanja Opće Crkve: Apostolsko, Nicejsko-carigradsko, Atanzijsko, Efeško i Kalcedonsko, zatim kroz učenja ranih crkvenih otaca (među kojima posebno ističemo sv. Augustina) kao i kroz vjerovanja i katekizme Reformirane Crkve: Heidelberški katekizam, II. Helvetsko vjeroispovijedanje, Belgijsko vjeroispovijedanje, Westminstersko vjeroispovijedanje, Augsburško vjerosipovijedanje Evangeličke (luteranske) Crkve, Trideset devet članaka vjere Anglikanske Crkve, itd.

Reformacijsko Bogoštovlje je TEOcentrično, a nauk svoje uporište i razvoj pronalazi u Svetomu pismu. Središte nauka i navještaja je Gospodin Isus Krist; Božji Sin, Spasitelj svijeta, utjelovljena Riječ i naš Gospodin Bog. Njegov je nauk najtočnije i najjasnije opisan u Evanđeljima, a pojašnjen u poslanicama Novog zavjeta, koji su za kao i ostatak Biblije istinita Božja riječ, nadahnuta od Boga i zapisana od svetih ljudi pod nadahnućem Duha Svetoga.

Gospodin Isus Krist je ponudio odgovor na vječna pitanja i pokazao put kako do njih doći te kako imati smislen život na zemlji i vječni život nakon smrti. Svojim je riječima i djelima pokazao da odgovor na vječna pitanja pronalazimo u vjeri. Isus je objavio Istinu, Njegova su djela pokazala Istinu, njegova smrt i uskrsnuće dovode do Istine!

Zbog toga potičemo proučavanje nauka Evanđelja i vjeru u Boga,

život s Bogom po jedinom POSREDNIKU  između BOGA i ljudi –

GOSPODINU ISUSU KRISTU!

“Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek -

KRIST ISUS!”

I. Tim 2,5

- STATISTIČKI PRIKAZ -

Tablica donosi sedamdeset jednu zemlju koje imaju značajan broj kršćanskih vjernika Crkva reformacije i njima srodnih koje se često nazivaju protestanti te postotak u ukupnom pučanstvu.

Posebno su istaknute države europskog i zapadnog kulturnog kruga: SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Kanada, Švedska, Australija, Nizozemska, Danska, Finska, Norveška, Švicarska, Mađarska, Novi Zeland, Rumunjska, Francuska, Latvija, Italija, Estonija, Češka, Austrija, Irska. (B.B.)

DRŽAVA

BROJ VJERNIKA POSTO PUKA
1.

Sjedinjene Američke Države

170,878,400 55%
2.  Ujedinjeno Kraljevstvo 36,000,000 60%
3. Nigerija 34,124,557 26.5%
4. Njemačka 31,323,928 38%
5. Južna Afrika 30,154,013 68%
6. Brazil 42,000,000 22%
7. Kina 15,675,766 1.2%
8. Uganda 15,180,000 44%
9. Indonezija 14,276,459 5.9%
10. Kenija 12,855,244 38%
11. Tanzanija 12,474,000 27%
12. Kongo 12,017,001 20%
13. Filipini 10,929,274 12%
14. Kanada 9,513,462 29%
15.

Zambija

9,180,000 68%
16. Filipini 8,785,747 10%
17. Južna Koreja 8,760,000 18.1%
18. Zimbabve 8,107,000 67%
19. Švedska 7,741,526 86%
20. Australija 7,634,366 38%
21. Indija 7,561,851 0.7%
22. Venezuela 2,230,022 8%
23. Etiopija 7,305,328 10%
24. Gana 6,939,852 33%
25. Meksiko 6,372,174 6%
26.     

Nizozemska

5,414,472 33%
27. Tanzanija 5,147,290 14%
28. Danska 4,943,425 91%
29. Gvatemala 4,836,212 33%
30. Madagaskar 4,510,085 25%
31. Finska 4,445,149 85.1%
32. Malavi 4,316,418 35.5%
33. Mozambik 4,269,475 22%
34. Zimbabve 4,206,507 33%
35.   Norveška 4,133,737 90%
36. Ruanda 3,705,519 43.9%
37.  Švicarska 3,669,791 35.3%
38. Venezuela 3,516,000 12%
39. Papua Nova Gvineja 3,410,340 61.5%
40. Kamerun 3,276,001 20%
41.

Zambija

3,040,685 27%
42.     Mađarska 2,401,640 24%
43. Čile 2,397,137 15%
44. Peru 2,010,645 7.2%
45. Sudan 2,009,374 2%
46.  Novi Zeland 1,896,667 47%
47. Angola 1,678,618 15%
48. Jamajka 1,639,099 60%
49. Honduras 1,604,297 23%
50. Kolumbia 1,503,400 3.5%
51. El Salvador 1,421,446 21.2%
52. Bolivija 1,417,259 16%
53. Pakistan 1,400,000 0.86%
54. Namibija 1,380,871 68%
55.   

Rumunjska

1,339,799 6%
56. Haiti 1,299,460 16%
57. Mijanmar 1,287,284 3%
58.       Francuska 1,213,124 2%
59. Čad 1,179,170 12%
60.      Latvija 1,145,119 50%
61. Dominikanska Republika 984,504 11%
62. Centralna Afrička Republika 949,974 25%
63. Nikaragva 879,881 16.1%
64. Côte d’Ivoire 864,902 6.43%
65. Vijetnam 835,355 1%
66. Argentina 790,759 2%
67.        Italija 755,328 1,3%
68.

Estonija

693,104 52%
69.        Češka 471,092 4,6%
70.        Austrija 384,680 4,7%
71.

Irska

213,753 5%

- Predstavljeni podaci su  na temelju više izvora te su moguća odstupanja -

© reformacija.net

Komentari su zatvoreni.

arhiva

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.