Biblija i duhovnost

Apostoli: Božji poslanici

U Galieji se pojavljuje propovjednik, ljudi ga slušaju i slijede, a njegova poruka je upečatljiva. On poziva i pokazuje put, a poruke i poduke ulijevaju nadu i daju poticaje za život. Dok je hodao obalama Galilejskog jezera dva su ribara čula njegov glas: “Hajdete za mnom i učinti ću vas ribarima ljudi!” (Mk 1,16-18). Imena su tih ribara Andrija i Šimun oni će postati dosljedni i predani sljedbenici, a zbog toga što ih je pozvao i poslao postaju Božji emisari – Kristovi poslanici.

Značenje imenice apostol (grč. Apostolos) jest onaj koji je poslan, odabran za određenu službu, odnosno prenositelj poruke onome kome je ta poruka namijenjena. Jednostavno ali precizno rečeno apostol je poslanik koji prenosi poruku. U Svetomu pismu ova se imenica pojavljuje na više mjesta te ju se povezuje sa Dvanaestoricom, tj. učenicima koje je Isus Krist odabrao od mnoštva svojih sljedbenika kako bi bili njegovi najbliži sljedbenici. Dvanaestorica su izabrana po uzoru na dvanaest plemena Izraela te su oni, u tomu smislu, i poveznica sa Crkvom Staroga zavjeta. Jedan će od njih postati izdajica, a njega će zamijeniti Matija o čemu svjedoči knjiga Djela apostolskih (Dj 1, 26). Većina će postati mučenici vjere, a samo će apostol Ivan umrijeti prirodnom smrću. Dvanestorica će biti vođe prve Crkve, koja je započela djelovanjem u Jeruzalemu, ali će kasnije mnogi od njih otići u različite dijelove svijeta.

Imena dvanestorice pronalazimo u Mt 10,2-4; Mk 3,13-19 i Lk 6,13-16 to su: Petar Šimun i njegov brat Andrija, Ivan i Jakov Zebedej, Filip, Bartolomej, Toma, Matej (carinik po zanimanju), Jakov Alfej, Tadija (odnosno Juda Jakovljev), Šimun Kananaj i Juda Iškaritoski (koji će postati njegov izdajnik).

Dvanaestorica zauzimaju posebno i značajno mjesto u povijesti spasenje te formiranja i reformiranja kršćanske Crkve.

Biblijski kanon svjedoči o tome kako je Gospodin imao i druge apostole koji će kasnije biti prepoznati, iako ne bez problema, najpoznatiji je među njima “apostol naroda” sv. Pavao. Misijska putovanja apostola Pavla su opisana u knjizi Djela apostolskih. Njegov je životni put bio izuzetno zanimljiv ali i kontroverzan. Od progonitelja je postao promotorom kršćanske vjere, a obraćenje koju je doživio na putu za Damska (Dj 9) ostat će trajno svjedočanstvo snage i milosti živoga Boga. Njegov doprinos formiranju kanona Novog zavjeta je ogroman (pripisuje mu se 13 od 27 knjiga). Njegovim se misijskim djelovanjem kršćanska vjera počela razvijati od male i minorne židovske sljedbe u najveću svjetsku religiju kakovu danas poznajemo. On je bio jedan od teološki najučenijih apostola, te vičan majstorskom zvanju izrađivača šatora.

Većina apostola nisu bili visokog društvenog statusa niti naobrazbe. To ne znači da bi zbog toga isti bivali isključeni iz puta Božjeg spasenja, a neobrazovanje ideal kojemu valja težiti. Velika većina ljudi toga vremena su bili nalik njima pa možemo reći da su oni bili prosjek ljudi toga doba i kraja. Isus ih je odabrao, pozvao i poslao, a to ih čini posebnim. Dakle, apostoli su Božji odabranici i poslanici.

Zbog Krista, po njemu i njegovom snagom učinili su evanđeosku poruku dostupnom mnogima. To je poruka Božje ljubavi prema čovjeku i poziv na sljedbeništvo, odnosno život s Bogom. Život s Bogom temelj je sretnoga i smislenoga života. Iz temeljne poruke koja uključuje pokajanje, obraćenje, odnosno okret Bogu, novi život i život vjere očitovan u svakodnevnom životu razviti će se i kršćanski pogled na svijet koji daje nadu i pozitivan smjer za život.

Apostoli su istinski Božji poslanici, njihove su poruke temelj kršćanske nade i vjere, a poruke koju su donosili daju poticaj za život. Zbog toga ih se s pravom smatra Božjim ljudima i promicateljima istine i pravde. U Bibliji se spominju i drugi apostoli kao u primjeru sedamdeset dvojice (Lk 10,1 ) koje je Gospodin Isus poslao da idu pred njim i svjedoče za njega. Izuzetno je bitno napomenuti i Barnabu koji je pomogao apostolu Pavlu u afirmaciji među kršćanima u Antiohiji te krenuo sa njim na Prvo misijsko putovanje (Dj 13,1-4).

Na kraju je potrebno istaknuti kako temelj Crkve nisu ljudi, nego Gospodin Isus Krist! Bog je utemeljio kršćanku zajednicu i On je njezin Kamen temeljac i njezina Glava. Crkva je utemeljena na Kristu i njegovoj poruci, apostoli su prenosili evanđeosku poruku i upućivali na Boga. Stoga, iako ih se drži za velike ljude koje je Bog odabrao za svoju misiju ipak ih se ne slavi ili iskazuje štovanje; jer sva slava pripada Bogu Stvoritelju svega i Spasitelju ljudskoga roda! (B.B.)

© reformacija.net

Rasprava

Komentari su zatvoreni.

arhiva

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.