R e f o r m a c i j a

U mnogim europskim zemljama već se dugo vremena vode rasprave o pitanjima imigranata. U Hrvatskoj je to pitanje gotovo nepoznanica, obzirom da je useljeničkog stanovništva relativno malo te samo s područja bivše Jugoslavije. Antiimigrantske politike postaju sve važniji nosioci platformi mnogih stranaka orijentiranih od centra na desno, ne samo radikalnih, već i umjerenih. Moglo bi se zaključiti kako imigracijska politika postaje temeljni izazov europske budućnosti, važniji od strateških izazova povećanja konkurentnosti i zaposlenosti.

S jedne strane, problemi imigracije stvaraju povode i bazu za jačanje desničarskih ekstremista koji problem dodatno preuveličavaju zagovarajući općenito neprihvatljive stavove. S druge strane, snažni pobornici relativističkog multikulturalizma smatraju kako su sve kulture jednako vrijedne i zaslužuju jednako poštovanje u društvu. U sredini postoje oni koji su zabrinuti za slobodu i demokraciju jer bi prihvaćanje nekih kulturnih vrijednosnih sustava, ukoliko su suprotni demokraciji, moglo biti opasno za opstojnost zapadnjačkog poretka slobode. To nije odraz ksenofobije i rasizma koji su utemeljeni na vrednovanju ljudi prema njihovim biološkim datostima ili slobodi izbora. Suprotno od toga, to je odraz brige da se sloboda i dostojanstvo čovjeka zaštite kao temelji zapadne civilizacije.

Problemi multikulturalizma

Na prvi pogled teško je ne složiti se konceptom multikulturalizma, obzirom na nužnost uključivanja različitih kultura u jedno društvo. Ali što bi se moglo dogoditi ako se pripadnici određene kulture sami ne žele integrirati u temeljne društvene okvire? Dokle onda seže koncept multikulturalizma? Ako se pod kulturom smatra određeni sustav vrijednosti koji dijeli određena skupina ljudi, a takvih je mnogo na ovom svijetu, postoji li zaista idealno prihvatljiva mogućnost da se sve kulture u jednom društvu prihvate kako bi društvo bilo istinski multikulturalno? Jedno od temeljnih načela liberalizma je društveni okvir u kojem sloboda jedne osobe ne smije ugrožavati slobodu ikoje druge osobe. I davno prije nastanka tog načela, Isus Krist je rekao da ne činimo drugima ono što mi ne bismo htjeli da drugi čine nama. To je snažna poruka evanđeoske ljubavi koja se sastoji od slobode i dužnost da se prema sebi i drugima odnosimo u manirama dobrote i pravednosti. Ta Kristova zapovijed ljubavi je duboko usađena u temeljima zapadnih društava, premda se to često zaboravlja ili zanemaruje.

Sasvim je sigurno da primjerice ekstremisti koji žele nametnuti šerijatsko pravo u pojedinim europskih zemljama žele time ugrožavati slobode čovjeka, premda oni nemaju istu kulturnu predodžbu o tome kao zapadnjaci. Dok je za Europljane čovjek sloboda u vjeri i za vjeru, za neke druge skupine, čovjek mora biti apsolutno podčinjen u ime vjere. Stoga bi uvođenje šerijatskog prava značilo snažan korak unazad za cijelu zapadnu civilizaciju, umjesto da se smatra slobodom za pripadnike određene kulture.

Iz tog primjera može zaključiti kako je multikulturalizam zapravo relativna stvar, prije nego što bi nas se moglo natjerati da mislimo kako su sve kulture relativne kategorije, a time i jednake u vrijednostima i dostojanstvu. Nažalost, pod kulturom se danas smatraju i razni primitivni običaji koji su posve neprihvatljivi iz ikojeg ugla gledanja zapadnog čovjeka. Ipak, sve više se javljaju oni koji kritiziraju i relativiziraju vrijednosti naše civilizacije. To je ozbiljan izazov slobodi čovjeka i njegovom dostojanstvu.

I dok je već odavno postalo prihvatljivo kritizirati kršćanstvo kao dominantnu kulturu, često se smatra kako se neke druge kulture ne bi trebale kritizirati. I dok se temelji evanđeoske poruke ljubavi mogu dovesti u pitanje, ne vrijedi isto i za kritiziranje temelja fundamentalizma koji u nekim zemljama nalaže totalitarno podčinjavanje svih aspekata života i ljudske slobode nekolicini vođa koji iskrivljavaju svete istine i potiču mase na činjenje nasilja. Također, danas je sve nepopularnije biti na strani Izraelaca, naroda koji se suočava sa stalnim prijetnjama uništenjem od strane raznih militanata i teheranskog režima koji vrši nasilje i nad vlastitim narodom.

Nasilje nad kulturnim vrijednostima zapadne civlizacije

Mnoge europske zemlje se sve više suočavaju sa izazovom masovnih, nekontroliranih i ilegalnih imigracija iz ne-zapadnih zemalja. Većinom su to izbjeglice, ljudi koji bježe iz tiranskih i primitivnih okolnosti svojih kultura u potrazi za slobodom, poslom, boljom zaradom i drugim životnim motivima. Ipak, kako je moguće da je jedan dio tih ljudi spreman prenositi razne sporne običaje u zemlje gdje se useljavaju?

Primjerice, u nekim zemljama je muškarcima dozvoljeno fizički kažnjavati „nepokorne“ žene. Oni žele to pravo imati i na Zapadu. Ako im neko zapadno društvo to ne dopusti, onda se takvi nasilnici žale da im se krše njihova prava i slobode, odnosno ne poštuje njihova kultura. Prikrivanje burkom izaziva sve više sporova u mnogim zemljama. S jedne strane to se gleda kao stvar vjerske slobode, s druge strane postoji mogućnost da je osoba prisiljena na to, a treće strane postavlja se pitanje obveze identifikacije takve osobe pred nadležnim organima poretka. Ili se događa da neki imaju običaj paljenja guma i smatraju da im se to treba omogućiti na javnom prostoru jer je to dio njihove kulture.

Sloboda izražavanja mišljenja kroz pisanje i govor je jedno od temelja zapadne civilizacije. Teško bi bilo objasniti dansku kulturu bez te izrazito važne činjenice. Ipak, jedan danski karikaturist je izložen stalnim prijetnjama smrću od strane militanata koji su se doselili u tu zemlju, pa živi pod policijskom zaštitom. S prijetnjama se suočavala i jedna nizozemska državljanka somalijskog porijekla. Sagriješila je zato što u svojoj rodnoj zemlji nije prihvatila prisilni brak i zato što je sama odlučila o svojim uvjerenjima. O tome i drugim krajnje neprihvatljivim praksama je svjedočila u zemlji koja ima dugu tradiciju slobode. Ali u toj istoj Nizozemskoj se suočila s raznim prijetnjama, pa je otišla u Ameriku.

Naša Europa zna svoje vrijednosti i nije ih potrebno spominjati. To je stvar osnovne škole. Te vrijednosti uključuju poštivanje drugih i drugačijih. Pa kako je onda moguće relativizirati te vrijednosti koje su duboko usađene u temeljima kršćanstva? Naše europsko nasljeđe je socijalno tržišno gospodarstvo, uz različite varijacije. Ipak, može li biti prihvatljivo državu blagostanja masovno koristiti za pomoć onima koji ne žele raditi i ne žele se integrirati u društvo koje je dužno skrbiti za njih?

U tom kontekstu treba gledati i mišljenje njemačke kancelarke Angele Merkel. Daleko od toga da je za nju osobnu i za Njemačku multikulturalizam stvar neuspjelog eksperimenta prošlosti. Imigranti su neophodan segment njemačkog gospodarstva i društva, kao i cijele Europe. Imigranti i danas čine Ameriku jedno od najkonkurentnijih zemalja svijeta. Uostalom, svi su ljudi po nekom koljenu imigranti jer su se doselili od nekuda. U tom kontekstu problem imigranata ne postoji.

Na kraju ipak treba uočiti nekoliko problema. Prvo, svaka zemlja treba imigrante, pitanje je koliko njih, s kojim znanjima i za koja radna mjesta. Drugo, treba li tolerirati ilegalne imigrante? Treće, trebaju se integrirati odnosno prihvatiti barem temeljne okvire društva u koje dolaze živjeti. A ti okviri su daleko širi od okvira društava iz kojih su ljudi masovno emigrirali, kao žrtve kulture podčinjavanja, siromaštva i besperspektivnosti. (DH)

© Za povratak na početak pritisnite INFO GLASilo KALVINa