R e f o r m a c i j a

Razumijevanje društvenog okružja te čimbenika koji su pomogli razvoju kršćanstva pomažu boljem sagledavanju povijesti, djelovanja u sadašnjosti te smjernica za budućnost.

Društveno okružje

Kada je pisan Novi zavjet veliki dio nam poznatog svijeta bio je pod utjecajem Rima. Trinaest je rimskih careva bilo dijelom povijesnog okružja kada je nastajao Novi zavjet. To su:  August od 27 pr. K. do 14 po. K., Tiberije, Kaligula, Klaudije, Neron, Galba, Oto, Vitelije, Vespazijan, Tit, Domicijan, Nerva, te Trajan od 98.-117 po. K. Neki su od njih su imali loš, a ostali neutralan utjecaj u smislu progona kršćana.

Rimska je vlast bila spoj neovisnih gradova, država i teritorija – koji su svi bili podložni središnjoj vladi. Neki od dijelova carstva su dobrovoljno postali dio Rima, ostali su bili prisiljeni. Rimski sustav provincija je rastao ovisno o ekspanziji kraljevstva i konačno je postao snažan stroj poznat pod imenom «Rimski sustav provincija». Provincije su bile dio rimske vladavine na način da je nakon osvajanja general koji je vodio bitku postao vladar osvojene zemlje, provincija je postala njegova despocija. Provincije koje se spominju u Novom zavjetu su: Španjolska, Galija, Ilirik, Makedonija, Ahaja, Azija, Pont, Bitinija, Galacija, Kapadocija, Cilika, Sirija, Judeja, Cipar, Pamfilija i Licija. Pročitaj Više…

Ekumenizma je pokret među kršćanima koji ima za nakanu poticati razumijevanje, suživota mir, snošljivost i prihvaćanje različitosti. Na žalost ovaj protestantski oblik ekumenskih nastojanja nije saživio na ovim prostorima koja su opterećena nametanjem svojega kao jedino ispravnoga, zbog toga podsjećamo na izvore ekumenski nastojanja.

Crkve reformacije: Reformirana ili Prezbiterijanska, Evangelička i Anglikanska, inicijatori su suvremenog ekumenizma, čiji začetci sežu u 1846. g., kad je osnovana Evanđeoska alijansa u Engleskoj. Nekoliko godina kasnije, 1867. pod vodstvom Philipa Shaffa, osnovana je «američka verzija» iste institucije. Ključna ideja poveznica bila je da različite protestantske skupine; Crkve, zajednice i sljedbe otpočnu dijalog te stvaraju klimu zajedništva i uzajamnog prihvaćanja.

Ekumenizam dobiva međunarodni karakter 1910.g. na Svjetskoj misijskoj konferenciji u Edinburgu, u to vrijeme značajnom centru Prezbiterijansko-reformirane Crkve, a 1921. je osnovano Međunarodno misijsko vijeće, čiji je cilj poticanje suradnje oko misijskih nastojanja različitih Crkava.

Sljedeći značajan događaj koji je ostavio znakovit utjecaj na razvitak ekumenizma zbio se 1925. u Stockholmu, kada je održana Opća kršćanska konferencija o životu i radu, čiji je pokrovitelj bio Nathan Sodelbrom, evangelički nadbiskup i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1930. Prva skupština Svjetskog saveza Crkava koja je bila 1948. u Amsterdamu čiji je jedan od pokrovitelja bila Reformirana Crkva Nizozemske ostavila je trajan pečat na razvijanju i oblikovanju ekumenskih nastojanja.

Dijalog i razumijevanje na opće kršćanskom nivou počinje se jače razvijati kada su predstavnici Pravoslavnih i Protestantskih Crkava u svojstvu promatrača bili nazočni na II. Vatikanskom te kod donošenja Dekreta o Ekumenizmu (1966.). Godine 1969. papa je posjetio je sjedište Svjetskog savjeta Crkava u Ženevi.

Svjetski savjet Crkva je najveća i najznačajnija ekumenska organizacija koja broji 349 Crkava među kojima su punopravne članice mnoge protestantske, pravoslavne te staro katoličke Crkve. Ta organizacija potiče i promiče ekumenska nastojanja na svjetskom nivou.

Video, u nastavaku, donosi prikaz nastanka i povijesnog razvoja ove značajne ekumenske organizacije kršćanskih Crkava.

© reformacija.net